Respekt što je sam podnio ostavku. Mogao je čekat da ga potjeraju, za mene je obraz pokazao.

slažem se da je ipak za razliku od velike većine trenera zaslužio respekt zbog ostavke

mogao bi drugi cvitanović preuzeti

ipak čačke bi na rutinu priveo prvenstvo u mirnu luku

drugi cvitanovic jos nema pro licencu

pa bude netko posudil

Tomica je neki dan rekao: da me zovu 20 puta ne dolazim u Dinamo.

Što znači da je prvi kandidat

Nakon osamostaljenja RH, redom su naš klub vodile dokazane trenerske „face“ – Od Vlatka Markovića, preko Ćire Blaževića do Otta Barića. Bio je krajem stoljeća tu i „uvozni“ Osvaldo Ardilles (koji je pak prije plavih vodio Newcastle i Tottenham). Prije njega su jedan period bili treneri legendarni igrači generacije '82 – Kranjčar (bio izbornik Hrvatske i Crne gore), Zajec (trenirao i Portsmouth u Premiershipu), Vlak (poslije vodio Ferencvaros i Žilinu). Do 2010. sve je više – manje još OK (Ćiro, Gračan, Kuže, Ivanković) iako se već polako pojavljuju i treneri-početnici (Jurčević, Cvetković, Soldo), odnosno treneri koji svojom „maloklubaškim“ poimanjem nogometa nisu za Dinamo (Lončarević, Jurčić, Čačić). Prevedeno –  „prvaci svijeta“ su kad treba izboriti ostanak sa Zadrom, Istrom ili Inkerom, ali njihova nogometna filozofija ne ide s (napadačkim) ambicijama plavih u istu rečenicu… I onda (po našem skromnom mišljenju) dolazimo do posljednjeg „pravog“ trenera koji je preuzeo Dinamo – „Vahe“ Halilhodžića. Bilo je to u sezoni 2010/11 (prije sedam i pol godina!). Onda par godina izmjenjivanja „Boleka i Loleka“ na klupi, pa dolazak Zorana Mamića. Koji je, bez sumnje, uspješan i (relativno) dobar trener – sada. Ne i kada je preuzeo Dinamo, s 40-ak godina starosti, bez dana iskustva. Pa ga naslijedi „Bratko“, a njega još gori (iako smo mislili da je to nemoguće) Mario Cvitanović. Ljudi moji, on je prošle godine s Dinamom 2 (za kojeg su uredno igrali Sosa, Olmo, Moro, Lovren, Soldo…) bio peti u drugoj ligi! On je u Gorici izgubio tekmu sa Šemperom, Schildenfeldom, Machadom, Kneževićem, Olmom, Šitumom, Hodžićem i Henriquezom!!! I onda za nagradu dobije prvu momčad i ispadne od „slastičara“ iz Europe, a visi i protiv norveških „ribara“. On prođe u Kupu na penale protiv Novigrada! On protiv Hajduka u Maksimiru (na plus 12) izvede sastav s osam obrambenih igrača. Pa kod 0:1 zamjeni Leškovića Ćorićem, povuče Doumbiju na beka (?!), pored kojeg Ohandza prolazi „k'o na motoru“. Kolo prije protiv Osijeka ima 4:0, pa spašava pobjedu jer mu treba deset minuta da shvati da su domaći prešli na 4-2-4 i da mu treba treći stoper. Protiv Slavena ima 1:0 i onda u 82. minuti uvodi i četvrtog „ofanzivca“ (Hodžića) umjesto da zatvori tekmu. I visimo do kraja „k'o luster“, drhtimo za tri boda. I onda ova „rapsodija“ na Rujevici. Imaš 1:1, igrača manje, Rahmanija na klupi. Ne, tvrdoglaviš sa Doumbijem na stoperu (poznato? Dinamo – Lyon, Barbarić na klupi, stopera igra Leko) sve do 3:1, a onda uvodiš Rahmanija…  Uz njega Zekić, Kopić ili Kek zgledaju kao Mourinho. I sad nakon svega se spominje da će njegova zamjena biti – Igor Jovičević?! Možda jednog dana bude najbolji trener na svijetu, ali dajte više prestanite s tim davanjem „igračke“ (prve momčadi) u ruke početnika. Prosimo lijepo…