Problem je u pravljenju kontinuiteta, izjednačiti Mamićevu prćiju i NK Dinamo smeta ljude. Vjerojatno nisam jedini kojem se diže želudac kad Mamićeva uprava dijeli nagrade, priznanja i ubilježava jubileje uspjeha NK Dinama. Drugi problem jest što ljude smeta što neki pričaju o dresovima dok je njima muka jer im je otet klub. Hipotetski, zamisli da krepavaš od gladi, a dvojica frendova pored tebe pričaju šta su sve pojeli maloprije na tvoj račun. Znači ok, ti bi trebao uvažavati njihovo pravo da raspravljaju o banalnosti, a oni neće poštivati tvoje muke jer si gladan.

Isto kako s jedne strane pozivate na toleranciju da ljudi mogu pričati o dresovima i formacijama, druga strana poziva vas na solidarnost da ljudima ne trljate sol na ranu. Niste sami na svijetu. Ne fali Dinamo samo vama.

Problem jest što ljudi ne vide smisao prosvjeda, nema ih što motivirati kad se stvar ne miče sa mrtve točke. Treba pronaći način kako kanalizirati to nezadvoljstvo u nešto konstruktivno što bi moglo promijeniti stvari, prosvjed radi prosvjeda je slab utjecaj ako ne možeš privući neku veliku masu.