plavamunja je napisao/la:
Kužim tvoje razmišljanje, ali nije tako kako kažeš. Definitivno nisam za, ali tu ništa ne mogu osim se priključit kad sam u mogućnosti protestirat na ovaj ili onaj način u javnosti kada se dogovori nešto. Nešto se događa i nećemo njega vjećno gledat.
ALIopet neću radi mržnje prema njemu sebi uskratit sreću da gledam klince poput Livakovića, Benkovića, Sose, Perića, More, Pavičića, Čorića, Kneževića, Olma, Hodžića i slično koji igraju za ponos mog grada. Zar to nije jednako težak argument ako ne i veći?
I onda da se ovog dečka pljuje i ismijava jer je nabrijan oko novih dresova 
Vidi cijeli citat
Definitivno nisam za pljuvanje i ismijavanje već više za pristup koji nudi @arcrturus. Međutim, imamo problem što neki zaista nisu više strpljivi toliko objašnjavati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Jednostavno više nema živaca i snage. Čak i kod onih najstrpljivijih. Ovo gore napisano bi imalo smila kad bi ti dečki zaista igrali za ponos tvog/našeg grada i države. Na žalost, ne igraju. Čast izuzecima. Uvjeren sam da ih ima (da, naivan sam). No većina njih nikako ne igra za ičiji ponos. Kad treba svjedočiti o nekim stvarima, kad treba uzet lovu koja ti u stvari ne pripada, odma više nema ponosa, nema brige za klub i navijače, ali ima amnezije. Jednostavno nemam povjerenja u te igrače. O odnosu Čorića prema klubu i igranju točnije ne igranju utakmica na kraju prošle sezone se sve vidi. Reći kako on igra za ponos je u najmanju ruku glupost. Kako se uopće dovesti u stanje da se komentira nekaj pozitivno kad sami igrači ne daju takav primjer? Tak da bi dresovi i igrači, bilo kaj vezano za klub imalo smisla kada bi to uopće bio klub. Nadalje, imalo bi smisla kada bi uprava imala nekakvu sportsku viziju, a nemaju je. Kada bi slušali bilo navijača. Ne slušaju ga. Volio bih kada bih mogao biti koncentriran na nogomet i klub kao takav, na dresove i igrače, na nadu da će mladost i možda pokoja iskusnjara napravit nekaj u Europi. No na žalost, čim se probudim u jutro, čekaju me činjenice:
1.) Dinamo nije sve ono kaj bih volio da je. Nije ni jedno od tog. Kamo li sve.
2.) Iz njega je ukradena lova i to se promatra bez trunke kritike i podilazi se lopovima.
3.) Navijači koji kao vole klub to relativiziraju, neki i opravdavaju.
4.) Nogomet koji prezentira GNK me uopće ne veseli.
5.) Onaj koji je odgovoran za sve to serenda na sudu u Osijeku i zajebava pošten narod i radi sprdnju od države i njenog suda.
6.) Kad mi završi naporan radni dan, ne da mi se više razmišljati o tome jer me to ništa ne opušta od stresa niti mi stvara onu pozitivnu sportsku napetost, ne diže adrenalin.
Da se razmemo, ne mrzim nikog. Pa ni mamića. Ne poštujem ga. Nula je od čovjeka. Apsolutna nula da budem precizniji. Ne bih ga pozdravio na cesti iskreno niti mu se nasmijao. Ako bih ga pozdravio, to bi bilo zato da mu pljunem u lice ili pod noge. On je za mene strano tkivo koje troši zrak u Hrvatskoj i krade novce, uništava klub i nogomet. Ali definitivno nije jedini faktor zbog kojeg se nemogu veseliti novom dresu, igračima, igrama, pokušajima da se bude što bolji i slično. Glavni svakako jest.
Na temelju čega vi koji se veselite crpite snagu da to sve popratite i sa takvim žarom komentirate? Koji su vam argumenti? Ako tvrdite da igrači igraju na ponos gradu, čim to potkrepljujete? Koji je argument toj tvrdnji?