ni ja nisam nikad navijao protiv Dinama, niti ću počet. Uopće ne vidim svrhu takvog ponašanja i iskreno rečeno mi idu na živce oni koji to rade. Što će se točno promijenit ako Dinamo izgubi 40 utakmica zaredom? Ne vesele me ni porazi ni pobjede. Još više mi idu na živce oni koji su postali veliki hajdukovci i koji će pojest svako govno zamotano u omot NH, ali za njih postoji posebni krug pakla, tako da se ne brinem... ne shvaćam spiku s navijanjem protiv: sad ću navijat protiv, traje to godinama i godinama, pa će se nešto promijenit, pa ću počet navijat za, ali što ako ta promjena ne bude po mojim predstavama? Onda opet neću navijat? U kojem postotku se mora poklopit moja vizija idealnog kluba s realnošću, pa da opet počnem navijat? I zašto sve skupa ne odjebat kad je tako komplicirano i ne počet navijat za Real?

moj recept kako se nosit sa situacijom je drukčiji: ignoriranje koje traje već bar šest-sedam, a možda i više sezona. Detalje HNL-a ne pratim, moram se podsjetit da pogledam golove na jubitu, a termine derbija s Hajdukom si moram zapisat negdje sa strane jer bih inače zaboravio. I kad se sjetim, opet se moram nagovorit da pronađem stream. Nekad uspije, nekad ne. U Europi u pravilu preskačem pretkola, a onda i skupine jer me sram te "igre". Ne sjećam se kad mi je zadnji put Dinamova utakmica bila "game of the week", događaj oko kojeg gradim aktivnosti tog tjedna tako da se u točno određenom trenutku mogu posvetit samo utakmici... Malmo u gostima?

i svejedno je ovo topic koji prvi otvaram na forumu. I jedini u kojem pročitam baš svaki post

svatko ima neki svoj način