Od komunista osnovan Dinamo je naslijedio mjesto stadiona od ukinutog HAŠK-a, a boju dresova i igrače (što je recimo tako bitnije za nekakav kontinuitet povijesti) od Građanskog.
E sad dolazimo do začkoljice, Dinamo kao takav je jugokomunističkog podrijetla, no jedini je hrvatski klub već od 1969. imao šahovnicu u grbu.
I onda dolazi hrvatska samostalnost gdje se pokušava progurati besmislena dvosložnica HAŠK Građanski, te potom Croatia (anglificirano ime države).
Po meni se trebalo odlučiti, ili nastaviti s komunističkim imenom Dinamo, ili vratiti zabranjeno hrvatsko ime Građanski, i držati se te odluke bez obzira na vanjske utjecaje, a ne izgubiti desetljeće ('90-e) u lutanjima.
Na kraju jedino žalosti što je komunističko ime Dinamo progurano masi kao valjano od strane onih starih nasljednika KPJ-a (SDP-a kao nasljednice istih i njihove "šestorke"), što je masa prihvatila kao čisti refleks na animozitet prema Tuđmanu i njegovom guranju u klub.
No u konačnici hej, Zagrepčani su odabrali ime Dinamo (a odustali od Građanskog) i to je to, recimo za razliku od toga, Mostarci su vratili u život za vrijeme komunizma zabranjen Zrinjski, svatko ima svoj vlastiti put i sa njime treba živjeti dalje (Hajduk je imao olakotnu okolnost da nije doživljen kao anti-jugoslavenski, pa nije zabranjen, te ima manje-više neoskvrnut kontinuitet od samoga nastanka).
[uredio Mijat Tomić - 22. veljače 2018. u 20:22]