osnovni problem je raskorak izmedju navijaca Dinama i trenera Dinama... navijac Dinama je navikao na svasta: i na pobjede i na poraze, navikao je da gazi sve u domacoj konkurenciji, no navikao je da tu i tamo klub odigra vrlo dobro i u Europi, vidio je i kako je taj isti Dinamo na primjer prosao neporazen kod prvaka Europe. Nisu to neki spektakularni rezultati, no nekako se gura, igra, nije bas da se sramote, bas suprotno, klub ima kakav-takav rejting u Europi... uglavnom, on od svojeg kluba ocekuje maksimum jer je navikao da taj klub tu i tamo nekog kurca i pokaze u toj Europi... ima svoju razinu ocekivanja, koja je relativno visoko, rekao bih s potpunim pravom
s druge strane, trener Dinama (nema potrebe za nekim konkretnim imenom, jer se odnosi na sve trenere u zadnjih 10 godina) je covjek koji je u svojoj karijeri bio sa svojim prethodnim klubom vrlo dobar 4. u HNL ili mu je vrhunac karijere to sto je dobio Rijeku u gostima ili je s reprezentacijom Irana ostvario epohalan uspjeh i kvalificirao se na SP (uspjeh koliko i za npr. Njemacku u svojoj kontinentalnoj zoni)... i onda kad dodje u Dinamo, on se usere, jer navijaci, naviknuti na jednu razinu rezultata i uspjeha, traze bar ponavljanje istog... navijac Dinama je vec "odigrao" desetine utakmica i protiv Salzburga, Dnjipra i protiv Basela i protiv Werdera i on zna sto moze otprilike ocekivat od svoje momcadi, a sto ne... s druge strane, Dinamovom treneru je utakmica protiv Salzburga odjednom najbitnija utakmica karijere... i normalno da ce usrat stvar i pocet izvodit kerefeke: kad treba napadat, on se odluci za kontrolirani rizik, igraci igraju na neprirodnim pozicijama i tako dalje. On tek u tim utakmicama otkriva ono sto je prosjecnom navijacu Dinama poznato vec 50 europskih utakmica i bas zato navijaci nemaju strpljenja s tim trenerima... jebemu, dosadilo je vise i bogu i vragu da se iz sezone u sezonu treneri uce na Dinamu
i sad ce ovog komedijasa zamijenit neki drugi komedijas poput Pamica ili Scorije

i ajmo sve ispocetka ... za lovu koja je npr. bacena na Andersona i Suareza, mogao se dovest bilo kakav prosjecan bundesligaski trener, koji bi, sa svojim pomocnicima, kondicijskim trenerima i ostatkom strucne ekipe napravio pravu revoluciju... dovoljno se prisjetit Georga Kocha, veteranskog golmana koji je bio 25. golman po kvaliteti u Bundesligi i koji je u Dinamo donio toliko potrebni svjezi zrak sportskog postenja, profesionalnosti i odgovornosti... sto bi tek napravio 25. trener Bundeslige, tesko je i zamislit
a kad bi na Dinamovu klupu sjeo trener koji ima vise odigranih utakmica od Dinamovog navijaca, ja bih pao u komu od blazenosti... od tihog strahopostovanja ne bi mogao zucnut danima, da konacno jedan trener nesto mene nauci o toj momcadi, a ne da ja znam vise od njega
[uredio ian wright - 06. studenog 2009. u 09:43]