Dinamova prošlost, sadašnjost i budućnost priča je koja uvijek poprima nove nastavke. Nastavke koji su satkani od emocija, smijeha i suza, puno truda isprepletenog talentima, ali i vizija koje ponekad prelaze granice nogometa. Osim igrača i trenera, sliku kluba u svojim glavama neprestano «oslikavaju» i njegovi čelni ljudi. Jedan je od njih i predsjednik NK Dinamo Mirko Barišić, koji se nedavno pridružio «modroj» ekipi na njihovim pripremama u Bad Bleibergu.

Ondje smo s njime napravili i razgovor u kojemu je predsjednik progovorio o svojim dojmovima s priprema, klupskim perjanicama, planovima kluba za budućnost, kako onim vezanih uz nogometne uspjehe tako i onih koji se tiču rak rane svih Zagrepčana, ali i šire – oronulog maksimirskog «ružnog pačeta» koji sanja svoje novo lice.

Počnimo od onog najaktualnijeg, austrijskog dijela priprema. Kakvi su Vam dojmovi o njihovom tijeku i radu momčadi? Jučer ste imali prilike pogledati i međusobnu pripremnu utakmicu plavih nabijenu emocijama svih sudionika...

- Radi se vrlo dobro i to najviše zahvaljujući treneru Jurčiću čiji rad je unio pravo osvježenje u momčad. Puno se trenera i njihovih suradnika promijenilo otkad sam u klubu i nakon dugo vremena u ovom treneru i njegovim pomoćnicima vidim pravu dubinu. Užitak je biti na njihovim treninzima u koje su unijeli nešto drukčije, moderno i dinamično, a to se vidi i na samim igračima. Ima tu, primjerice tri, četiri aktivnosti koje se istovremeno odvijaju tijekom treninga, a sve je to zbog Krunine okretnosti koja je za svaku pohvalu. Ako budemo imali strpljenja i neizostavne sportske sreće, mislim da bismo mogli daleko dogurati.

Kako gledate na mlade igrače u momčadi? Nekoliko je juniora vrlo brzo isplivalo na površinu i pridružilo se momčadi.

- U našoj je ekipi sedam juniora koji su veoma talentirani. Ako ih se sustavno uvede u prvu momčad bit će to velika stvar, jer puno toga mogu napraviti. S druge strane, tu su i iskusni igrači poput Bišćana, Kovača, Butine, te naposljetku i Papadopoulosa, koji im svojim savjetima mogu puno pomoći i time se stvara cjelina koja je na taj način potpuno zaokružena.

Kakva su Vaša razmišljanja o ulasku kluba u Ligu prvaka? To naravno, nije imperativ, kako se klub i izjasnio, ali velika želja za tim svakako postoji...

- Želja je svakako prisutna. Ipak, realno gledajući, ne možemo reći da ćemo sigurno ući u Ligu prvaka. Također, uvijek se vraćamo na isti problem. Čak da se taj naš san i ostvari, velika je vjerojatnost da nam se zabrani igranje utakmica na našemu stadionu, zbog neadekvatnih uvjeta. U svakom slučaju, treba se truditi i željeti napraviti najbolje, a ostalo će već doći.

Spomenuli ste stadion, ranu nogometne, ali i šire javnosti. Svaki put kad se taj problem otvori, vrata prema rješenjima kao da se još brže zatvore. Koja je budućnost stadiona i kakve su šanse da Grad Zagreb konačno donese odluku o tom problemu?

- Velika je to tuga i za klub i za građane. To da nemamo nacionalni stadion koji bi svojim izgledom bio ponos svih nas velika je sramota. Zamislite, za nepune dvije godine Dinamo će slaviti sto godina svog postojanja. Ako ni onda ne budemo imali adekvatan «dom» to neće biti ni za komentiranje. Jedno je od rješenja te velika želja i kluba i navijača da stadion ostane u Maksimiru. Točnije, da se pored sadašnjeg sagradi jedno lijepo zdanje, a postojeći bi se prenamijenio u poslovno-rekreativnu oazu. Time bismo sačuvali i tradiciju, odnosno glavni razlog zašto je stadion sagrađen upravo u Maksimiru. Naime, Zagrebačka je nadbiskupija svojvremeno ustupila svoje tamošnje zemljište s ciljem da se ondje sagradi nešto pod uvjetom da bude isključivo vezano uz sport. A tako je i bilo.

Kako su se nedavne turbulentne promjene u državnom vrhu i ostavka predsjednika Vlade Ive Sanadera odrazile na Vas, odnosno na klub? Ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Dragan Primorac, veliki je zaljubljenik u sport što se vidjelo i po brojnim naporima da se upravu u tu sferu što više ulaže.

- Ovo što se dogodilo nije dobro ni za koga. To je kao da se vozite po ružnom i nesigurnom terenu, a vozaču se odjednom dogodi neki kolaps. To ni za koga nije lijep osjećaj, a mislim da se trenutno svi građani osijećaju prilično poljuljano i nesigurno. Što se tiče ministra Primorca, treba mu u svakom slučaju odati veliko priznanje jer je cijelo vrijeme podržavao razvoj sporta. Naravno, ne radi se o tome da mi tražimo da nam se nešto pokloni, ali potpora je ono što nam je neophodno za daljnji razvoj.