Sustav igre se formira prema igračima, svaki sustav je dobar koliko su dobri igrači. To je klasika, sveto nogometno pravilo o kojem ne treba raspravljati. Dinamo uglavnom igra u sustavu 4-2-3-1, je li Kruno Jurčić rob tog sustava? Odgovor je potvrdan, a loše za Dinamo jest činjenica da to znaju svi suparnici. Modri su razotkriveni, car je gol. Taktika za Jurčićevo društvo je sasvim jasna. Postaviti se čvrsto u obrani, stati iza lopte i čekati. Modri su u takvoj konstelaciji suparničke taktike potpuno nemoćni, bezopasni, bezidejni, izgubljeni. Sve, baš sve utakmice u kojima su naišli na takvog protivnika, nisu odigrali dobro.

U Prvoj HNL su prvi put na ozbiljnije obrambeno postavljenog suparnika naišli u Zadru, završilo je 0:0. Isti recept ponovio je Štimac, Modri su poraženi 0:1, nastavio je Mršić s Cibalijom u Maksimiru (1:1), konačno Reja u Splitu (1:2). Svi su oni našli slabu točku Dinama. Modri su “šamarali” protivnike (Slaven Belupo 6:0, Rijeka 6:0, Istra 7:1, Osijek 5:0, Croatia Sesvete 5:2, Međimurje 4:0) u situacijama kad su oni stajali visoko, kad nisu bili čvrsti. Tada je izgledalo da su Modri toliko dominantni i superiorni da se Prva HNL pretvara u smiješno natjecanje. Međutim, kad su se neki dosjetili, pa nisu igrali unaprijed se predajući, stvar se zakomplicirala. U Europi je nejaki Pjunik u Erevanu također igrao čvrsto (0:0), a također nejaki Hearts u Edinburghu je shvatio da mora biti agresivan (0:2). 

Jurčić većinu utakmica igra s jednom špicom, a nema pravog centarfora. Papadopoulos izgleda poput veterana, Slepička je zapostavljen, Mandžukić i Sivonjić nisu klasični strijelci, a Kramarić je ipak krenuo na scenu i od njega se ne može očekivati da odmah na startu karijere odlučuje “guste” utakmice. No, niti ta činjenica ne bi predstavljala nerješivi problem da Dinamo ima oblikovanu napadačku igru. Ali je - nema! Nema automatiziranih linija kretanja, otkrivanja igrača koji traže loptu, utrčavanja u prostor, nema centaršutova, rijetki su proboji po boku. Kad je ispred njih zid, modra veza predaje loptu najbližem suigraču i onda, umjesto da aktivira trčanje, stoji u mjestu. Ili se sve prepusti obrani koja dugim loptama traži centarfora kojeg nema.

Loše je kad na bokovima igraju Morales i Sammir; ne mogu probiti, spori su, nisu veznjaci koji će preuzeti odgovornost, dati presudni zadnji pas. 
Kad je najteže, sve ostaje samo na Badelju, ali taj talent ne može sam. Jako je loše što Jurčić robuje sustavu, ali još je gore što robuje igračima. Zar ne vidi da Etto ništa ne donosi prema naprijed, da Sammira uvijek mora gurnuti u sredinu veze, da bi mu na desnoj strani trebali igrati Tomečak i Sivonjić, da mu Papadopoulos uopće ne bi trebao igrati? Ili, u krajnjem slučaju, da se prebaci na sustav 4-4-2, pa makar morao izbaciti Moralesa ili Sammira

Dinamov povjerenik iz Sesveta diže glas protiv huliganizma

ZAGREB - Fenomenolozi i kroničari društvenih zbivanja često su me prozivali da sam odvjetnik BBB-a. Sad, nakon što su ozbiljno naudili Dinamu, trebao bih postati tužitelj. Ne želim biti niti jedno niti drugo, pokušat ću biti “samo svoj”. Ponavljam, pokušat ću! I zato ću danas dati šansu Štefu Kezeriću, hrvatskom branitelju i velikom Dinamovom navijaču, koji diže glas protiv huliganizma, a sutra ću dati priliku i dečkima sa sjeverne tribine da kažu “istinu o sebi”. Ma kakva ona bila! Iako sam čuo glasove koji prosvjeduju da im se daje šansa. No, na javnoj tribini, svatko ima pravo na svoju istinu.

Štef Kezerić, Dinamov povjerenik iz Sesveta, u uvodu će reći da ne želi biti advokatZdravka Mamića. Ali...

- Mrze ga zbog toga jer ima rezultate! Nije ga se vrijeđalo kad je pao u Ligu za bedaka, fućkaju mu otkako je počela Dinamova dominacija.

Nakon ovakvog uvoda, Kezerić će reći:

- Moja ljudska prava su ugrožena, povrijeđen sam jer mi je ta huliganska bagra uskratila mogućnost da gledam Ajax u Maksimiru. I odgovorno tvrdim da su oni nečiji plaćenici. Jer, materijalno sam sređen, ali si ne mogu priuštiti baš sva putovanja po Europi. A oni su uvijek tamo, uvijek je 500 BBB-a na svakom europskom stadionu, ma gdje se igralo. Otkud im lova? U pravilu, izgrednici su uvijek isti, osnovni cilj im je napraviti nered i sada likuju, uz prijetnju - priči još nije kraj. A gdje je kraj? - pita se Kezerić.

Bivši branitelj, sudionik Oluje i mnogih ratišta ide korak dalje:

- Vlast ništa ne poduzima i nama, istinskim navijačima Dinama i nogometa, ne preostaje ništa drugo nego da se samoorganiziramo. I uđemo u sukob, u kojemu može biti i žrtava. Ne želimo to, vjerujemo u državu, ali, zamislite vlast koja poziva huligane da raspravljaju o Zakonu o navijačima? Oni kreiraju zakon o svom ponašanju?!

Kezerić je svjestan da ulazi u opasnu igru:

- To nije šačica ljudi, kako stvar pokušava minorizirati Zdravko Mamić, to je ozbiljna grupa od najmanje tisuću ljudi. I mi ćemo ih najprije pokušati opomenuti transparentima, zatim fućkanjem.

Upozorio je Dinamov povjerenik iz Sesveta na još jedan problem:

- Sve se čini da se uspori Dinamov uspon! Zar je moguće da 51 član Gradske skupštine glasa protiv gradnje Dinamovog stadiona? “Bravo purgeri”, sve ste učinili da uništite Dinamo. Da se u Splitu glasovalo o gradnji Dinamovog stadiona, ne bi bio takav konsenzus, barem dvojica bi digla ruku ”za”. U Zagrebu - niti jedan!

U zaključku:

- Slušam neke klince, koji kad vide Zdravka Mamića, kažu: “Vidi onog cigana!” A taj “cigan” je bio pod takvim političkim pritiskom da proda prvenstvo, pa ga ipak nije prodao. I zato ćemo se mi, branitelji, navijači Dinama, suprotstaviti tom zlu. Jer, ti ljudi su instruirani od nekoga, nekome odgovara kaos. Vjerojatno vlasti, koja ništa nije poduzela, osim Zakona, koji je mrtvo slovo na papiru.

Tako rezonira Dinamov navijač, koji je dvije godine proveo na hrvatskim ratištima, koji je zaslužio pet ratnih odličja i borio se za državu, u kojoj će, između ostalog, moći uživati u susretima Dinama i Hajduka.

- Vidio sam na Poljudu transparent “Mrzim Dinamo a i svog unuka ću učiti da mrzi Dinamo”. Nije bilo Torcide, Torcida je dostojanstvena, a “hukalo” se Sammiru. Vjerojatno iz svečane lože...

Naravno da mu se “hukalo”, nakon što je dobio crveni karton. Čini mi se da je prva knjiga, koju je pročitao na hrvatskom bila “Vatreni lakat” Andrije Kačića Karlina..