|

Nakon Dinamova prvog ovosezonskog pojačanja, albanskog reprezentativca
Emilijana Vile, u «modri» je klub nedavno «ušetao» još jedan, grčki
reprezentativac Dimitrij Papadopoulos. Lako je zaključiti kako su oči
nogometne javnosti sad uperene u 27-godišnjeg Grka u čiju se igru
poduprtu dosadašnjim bogatim igračkim iskustvom polaže mnogo nade. Novo
Dinamovo lice odlučili smo predstaviti kroz ležeran razgovor koji smo s
Dimitrijem napravili u trenutnoj bazi «modrih», u austrijskom Bad
Bleibergu.
Na samome početku,
počnimo s prvim dojmovima s priprema kojima si se priključio. Kako je
prošao prvi trening i kako se osijećaš među novim suigračima?
- Jako sam zadovoljan
i uistinu mi se sve sviđa. Od načina na koji treniramo i samoga trenera
Jurčića pa do suigrača. Ovdje vlada dobra atmosfera, mnogo je mladih
igrača koji igraju sa srcem i svi su ujedinjeni u cilju da naprave
nešto dobro s ovim klubom. K tome su i veoma talentirani i stvarno je
užitak s njima raditi. Naravno, zbog jezičnih barijera, iako znam dosta
engleskog, morat ću se još malo prilagođavati, ali brzo ću uhvatiti
ritam.
Kako gledaš na
Dinamovu želju za ulaskom u Ligu prvaka? Na predstavljanju si istaknuo
da ćete zajedničkim naporima pokušati ostvariti što bolje rezultate...
- Svim srcem želim
pomoći momčadi i dati svoj doprinos u našem napretku. Vjerujem u svoje
suigrače, a što bude bit će. Bitno je da damo sve od sebe i ozbiljno
pristupamo svakom protivniku. Naposljetku, u današnjem je nogometu sve
teže predvidjeti s kim ćeš lakše, a skim teže odigrati. Sve više
momčadi daje svoj maksimum, agresivni su i disciplinirani a to su bitne
karakteristike za njihov daljnji probitak. Više ili manje zučno ime –
to je sve isto. Svakome se treba pristupati maksimalno ozbiljno, a ako
tako radimo, uspjeh ne bi trebao izostati.
Misliš li da bi
savjetima mogao pomoći svojim, puno mlađim suigračima? Njihov je talent
neosporan, no tvoje dosadašnje iskustvo dobar je temelj za međusobna
savjetovanja.
- Smatram to jedim od
svojih primarnih zadataka. Tu sam za njih kad god treba. Kao što su im
dosad pomagali i pomagat će stariji suigrači poput Kovača, Butine i
Bišćana, tako ću i ja davati svoj doprinos savjetima. Kad sam bio mlad,
upravo su mi iskusniji igrači pomagali u daljnjem napredovanju i to je
sastavni dio funkcioniranja momčadi. Ako sam dobar, bit ću još sretniji
da svoje znanje prenesem i drugima. To je uvijek lijep osjećaj.
Nakon nogometnih
pitanja, prijeđimo malo na ona ležernija. Tvoja supruga i kći također
su ti neizostavan dio života. Gdje se one u ovim trenucima nalaze?
Kakvi su vam dojmovi o Zagrebu?
- Žena i kći su
trenutačno u Grčkoj. Tako je najbolje sad kad mene nema. Ovdje bi bile
usamljene. Kad završimo s pripremama, pridružit će mi se u Zagrebu, pa
krećemo u traženje novog zagrebačkog doma. Moram istaknuti da mi Tomo
Butina pomaže u tome, kao i cijeli klub općenito, što uvelike olakšava
stvar.
Što se tiče Zagreba,
prvi dojam je jako lijep. U mnogim me elementima asocira na Milano,
samo što je, naravno, puno manji. No, jako je uredan i dobro
organiziran općenito i mislim da će nam ovdje biti jako lijepo.
Koliko je stara kći Pavlina?
- Pavlina ima 11
mjeseci, a 29. lipnja slavila je imendan. U Grčkoj je to veliki dan,
važniji i od samog rođendana. Svako ime ima posebno značenje i povezano
je sa starim grčkim religijama.
Kako to da si rođen u Uzbekistanu, koji je tada bio u sklopu bivšeg Sovjetskog saveza?
- To je duga priča,
no ukratko, bila je povezana s ratnim neprilikama u Grčkoj. Moj djed
je, naime, otišao iz Grčke tijekom rata, kao i mnogi u to vrijeme.
Jedni su odlazili na zapad, on je završio na istoku. Kad mi je bilo
sedam godina, brojne su neprilike zahvatile i Uzbekistan, pa smo
odlučili otići u svoju rodnu zemlju, gdje je tad bilo i sigurnije -
zaokružio je Papa priču o svom privatnom životu |