Prije otprilike godinu, godinu i pol Dejan Lovren i Milan Badelj bili su na razini velikih talenata. Danas? Lovren je dogurao do statusa A reprezentativca, a Badelj je uz Marija Mandžukića postao stožerni igrač Dinama. Iako će statistika pogodaka i asistencija govoriti u prilog Pedra Moralesa, svi stručnjaci s kojima smo razgovarali decidirano će tvrditi da je upravo dečko iz Gajnica najjača karika modre vezne linije, radnik, ali i mozak momčadi. Ponekad ostane bez daha, ali samo zbog činjenice što trči i za ostale, rasteže se poput žvakaće gume od defenzivnih do ofenzivnih zadataka.

Tomislav Barbarić je također prije godinu i nešto dana bio podcrtan kao buduća stoperska zvijezda, a ovoga trenutka je blizu razini onoga što može pružiti, recimo, Robert Kovač. Zaostaje tek iskustvom. Znate li zašto smo izdvojili ovaj trojac, produkt Omladinske škole Dinama? Iz jednostavnog razloga što su oni dobili priliku igrati, povjerenje trenera. Zato su iznimno napredovali i svoje talente pretočili u nešto vrednije, istinsku nogometnu vrijednost koja je još daleko od limita. U istoj priči bio bi i Ivan Tomečak da ga trener Jurčić nije kočio, da mu je pružao više mogućnosti igre, usavršavanja na utakmicama.

Tu moramo apostrofirati da su Lovren i Barbarić imali sreće; vjerojatno bi i oni bili ostali samo na razini talenta da se nisu ozlijedili Bišćan i Kovač.
Protiv Ajaxa u četvrtak neće igrati Mario Mandžukić. Nije dobar podatak. Prije dvije godine u Maksimiru također nije igrao protiv Kopljanika i Modri su izgubili 0:1. U Maksimiru ga ove sezone nije bilo niti protiv Red Bulla Salzburga kad su Modri tražili prolaz do Lige prvaka i opet bili poraženi 1:2. Bez njega u europskim utakmicama Modri nisu dovoljno dobri i uglavnom gube. Zbog žutih kartona neće biti niti Badelja...

Zašto smo promijenili temu, priču o uspješnom mladom maksimirskom trojcu prekinuli činjenicom o Mandžukićevom neigranju? Iz jednostavnog razloga što je ovo prava prilika da se na europskom nogometnom nebu ukaže Andrej Kramarić. Ako već nema najsjajnije zvijezde, neka se ukaže nadolazeća. Tomečak i Kramarić (a uskoro i Antolić) logični su nastavak uspješne trilogije “Badelj, Lovren, Barbarić”, nema boljeg trenutka od ovoga da se aktivira ta opcija. Realno, ako Uefa kojim čudom ne usvoji žalbu, šanse Modrih za ostanak u Europskoj ligi su izgubljene, više su simboličnog karaktera. Zato Jurčić u takvoj situaciji mora dati priliku mladićima koji su budućnost Dinama i koji se adekvatno mogu kaliti samo na pravim europskim ogledima. Makar bi oni trebali biti u momčadi i da se radi o ogledu koji “odlučuje o svemu”.

Kad smo kod napadača, po kojem bi kriteriju Papadopoulos i Slepička bili ispred Kramarića? Nema niti jednog opravdanog igračkog razloga da se taj dvojac gurne ispred mladića velikog talenta. Njihov doprinos, njihova igra i statistika su porazni, a Andrej Kramarić može biti samo bolji i produktivniji od tužnog grčko-češkog dvojca. Možda smo već dosadni s pričom o domaćim dečkima. Ali baratamo argumentima. Najveći napredak u Dinamu u posljednjih godinu i pol dana pokazali su već spomenuti dečki pristigli iz Omladinske škole. Niti jedan stranac, od mlađih poput Ibaneza, Calella ili Sammira, do starijih Etta, Cufrea, Slepičke i, konačno, Papadopoulosa, ne pokazuje ništa više od prosječnosti, debele prosječnosti. Od svih njih samo je Morales krenuo putom “prema gore”. Premalo. Oba Mamića i Jurčić moraju progledati, konačno je stiglo vrijeme za stvaranje europskog Dinama. Ali ne onako kako su to oni zamislili, s ergelom skupih stranaca, već s domaćim kvalitetnim mladim nogometašima. Ajax u četvrtak je idealna prilika da se krene u taj projekt.