Ludovic IX je napisao/la:

Stara garda BBB-a

Svi u Maksimir, jer to je sveti datum koji se ne zaboravlja

Ogorčena navijačkim pozivom na bojkot utakmice Dinamo – Karlovac i dvadesete godišnjice obilježavanja krvave nedjelje 13. svibnja, oglasila se i stara garda Bad Blue Boysa.

Autor: Predrag Jurišić

13.05.2010 11:30

(Foto: 'Igor Kralj/PIXSELL')

– Ima nas mnogo koji se ne slažemo s tim bojkotom. Navijačko bojkotiranje 13. svibnja bilo bi kao da branitelji bojkotiraju 5. kolovoza i obilježavanje Oluje! Ta nedjelja, 13. svibnja 1990. godine početak je stvaranja hrvatske države, to je sveti datum koji ne smijemo zaboraviti. Razumijemo navijačku ogorčenost zbog svega što se događa, ali 13. svibnja je iznad svega, to je naša povijest, naša svetinja. Mnogo nas je koji smo bili u Maksimiru toga dana i svi se slažemo da se taj datum ne smije bojkotirati – uglas kažu Grgo, Kolak, Tandara, Višac, Zujo, Macko, ali i mnogi drugi.

– Bit će vremena za akciju, za rješavanje aktualnih problema i za bojkot. Ali, 13. svibnja je naš praznik i ne smije biti lošeg raspoloženja i nervoze. Trebamo se prisjetiti naših prijatelja koji više nisu s nama, pun ih je Mirogoj i Miroševac. Današnji 13. svibnja je datum kad svi Dinamovi navijači moraju biti jedinstveni i moraju doći u Maksimir.

RAT nije počeo do mita uzdignutim neredima prije neodigrane utakmice Dinama i Zvezde nego godinu dana poslije.

Datum koji treba obilježiti, ali ne uzdizati do nečega što nije bio

Tvrditi drugačije zbog simboličkih i sentimentalnih razloga kada je u pitanju tako ozbiljan pojam kao što je Rat (koji se u kontekstu ovog događaja nikad ne piše pod navodnicima) nema veze s povijesnim činjenicama, a niti sa žrtvama koje su mučki ubijene u pobuni hrvatskih Srba, jer ne mogu se navijački neredi u kojima nije došlo čak ni do izravnog okršaja najvećeg broja pripadnika suprotstavljenih navijačkih skupina, ali ni ljudskih žrtava (u sukobima je ozlijeđeno 79 'milicionera' i 59 gledatelja) uspoređivati s Krvavim Uskrsom na Plitvicama - pogibijom Josipa Jovića u travnju '91., a naročito ne s pokoljem 12 redarstvenika u četničkom uporištu Borovo Selo u svibnju iste godine, dakle, godinu dana poslije maksimirskih nereda. To su događaji koji imaju tragično pravo da ih se naziva početkom rata.

Igrali se Delije nasred zemlje Hrvatske

Parada bradatih spodoba po tartanu ispod maksimirskih tribina, njihovo orgijanje po "sjedjenju" jug i ćirilični transparenti Čačak, Tuzlaci i Delije Sever bodu oči sada kao i prije 20 godina, pa valja naći opravdanje što ih se tada trpjelo, a to je, naravno, "početak rata" koji se, eto, dogodio upravo tog dana kada nam se od svih tih Srba i milicije (koja se tukla samo s Boysima, a Delije puštala na miru) zacrnilo pred očima pa smo zaratili sa svima: Generalštabom i SAO Krajinom, Terazijama i jugo fudbalom. Ali nismo, ne toga dana.

Tako je lakše progutati i Arkana, koji se taj dan šepirio po travnjaku zagrebačkog stadiona i na Zvezdinoj klupi, ali ne kao vođa navijača u džinsu ili paramilitarne postrojbe u maskirnoj odori koja će za godina dana ubijati po Slavoniji, nego u odijelu, kao dio klupske delegacije, na istoj razini sa Šekularcem i Džajićem. Vjerojatno se, poput Svaguše danas, pogostio graševinom u loži Maksimira.

Da se kod nas činjenice ističu umjesto što se prilagođavaju dnevno-političkim potrebama ili romantičarskim prigodama, ovo ne bi ni bilo potrebno pisati, ali kako se ovdje povijest voli iskrivljavati i umivati, tako su nesumnjivo bitni događaji te nedjelje dodatno mistificirani.

Što oni koji misle da je 13. svibnja 1990. počeo rat na Maksimiru ne znaju ili se prave da ne znaju, pa tako dovode u zabludu "generacije koje dolaze" i koje se napajaju na istom mitološkom vrelu?

Zvezda je mirno gostovala u Zagrebu godinu dana nakon "početka rata"

Za početak, nemaju pojma da je Crvena zvezda (doduše, bez Delija) godinu dana poslije "početka rata", točnije 18. svibnja 1991., gostovala u Zagrebu najnormalnije, bez ikakvih problema, a da je predsjednik Tuđman osobno nakon utakmice javno izrazio zadovoljstvo što su "ugledni gosti iz Beograda primljeni i pozdravljeni kako zaslužuju".

Vjerojatno se ne sjećaju ni nevjerojatnog preokreta od 0:2 do pobjede 3:2 u režiji Šukera, Joze Gašpara i Grege Židana koji je bombom donio pobjedu u sudačkoj nadoknadi i potrčao u zagrljaj BBB-ima koji su se tada nalazili na istoj onoj tribini gdje su 370 dana prije Delije izazvali njihov bunt i obračun s policijom.

Nemaju "sportsko-militaristički" stručnjaci pojma da su dva dana prije toga - 16. svibnja 1991., a dva tjedna nakon što su domaći i iz Srbije uvezeni četnici u Borovu Selu ubili 12 hrvatskih policajaca i ranili njih još 20, za Jugoslaviju na beogradskoj Marakani protiv Farskih Otoka igrali i zabijali Davor Šuker i Zvonimir Boban. Podsjećamo, bilo je to godinu dana nakon "početka rata".

Znate li da su Boban i Šuker igrali i zabijali za Jugoslaviju u Beogradu dva tjedna nakon što je rat doista počeo?

Da, onaj Boban, koji je valjda po "službenoj" interpretaciji povijesti godinu dana prije "ispalio prvi hrvatski metak" kada je nogom udario 'milicionera'. Hvalevrijedan potez koji je "nogometni ban" napravio prije nego što su ga navijači i suigrač Vjeko Škrinjar spasili osvete drugova u plavom, potisnuo je priču koja je punila naslovnice krajem '90.; javnu pomirbu Bobana s famoznim čuvarom reda, koji je u međuvremenu postao "policajac".

"Policijska uprava zagrebačka čestita Bad Blue Boysima petu godišnjicu. Pokažite i dalje korektnim držanjem svoju pravu vrijednost", poručili su im preko semafora na utakmici s Partizanom u proljeće '91. dok je trajala slavljenička megabakljada Boysa.

Danas, 20 godina nakon 13. 5. 1990., krug se zatvorio na najgori način - eskalirao je rat nasljednika onih koji su busevima krenuli na Plitvice i Borovo Selo i baštinika tradicije navijača kojima je posvećen spomenik ispod zapadne tribine, pa će se na Maksimiru ubuduće komemorirati još jedan tužni svibanjski datum.