Možda je samo subjektivna ocjena, ali vjerujemo da nije daleko od istine. Luis Ibanez definitivno je jedan od najpozitivnijih likova Dinama , beskrajno simpatičan, usput i dobar nogometaš. Lučo, kako ga svi zovu, stigao je u modre dvore iz Boce Juniors, najvećeg i najpoznatijeg argentinskog kluba. Je li sretan s onim što je do sada napravio u Dinamu, ili žali za proteklim vremenom?

- Danas je mnogo drukčije nego što je bilo prije. Nisam sretan, niti zadovoljan. Ne igram i nisam tako važna poluga kao što je to bilo na početku. Kad sam stigao govorilo se da bih mogao zaigrati za reprezentaciju ako dobijem hrvatsku putovnicu, da ću imati dosta ponuda, da ću napraviti veliki transfer. Govorilo se da sam najbolji lijevi bočni, a danas se borim za mjesto u momčadi, često sjedim na klupi. Naravno da ne mogu otvarati šampanjac zbog tog statusa, niti se smješkati kao onda kad sam došao.

Znam da sam prije bio bolji, znao sam da sam u udarnoj jedanaestorici.

Gdje je zapelo u karijeri?

- Možda sam nešto krivo radio? Ili možda nisam imao dovoljno prilika kao što su imali drugi? Ako nisam u prvoj momčadi, nešto ne štima.

Okrivljujete li za svoj status Dinamove trenere ili krivicu nalazite u sebi?

- Igrao sam na lijevom bočnom, pa ispred u veznoj liniji. Najviše sam igrao kod Krune Jurčića... Naravno, kad ne igraš, uvijek preispituješ samoga sebe. Ali isto tako očekuješ priliku. Bez prave prilike ne možeš pokazati što znaš.

Ugovor vam traje još dvije i pol godine, razmišljate li o nekim drugim opcijama ako ćete i dalje biti čovjek za pričuvnu klupu?

- Jasno da razmišljam. Ne želim biti na klupi! Moram igrati, usavršavati se. Možda otići na posudbu, ili nešto drugo. Mislim da je to logično razmišljanje, niti jedan igrač ne želi biti na klupi za pričuve. Nemam više 18 ili 19 godina da bih dugo mogao čekati.