Halilhodžić će inkasirati nešto manje od 900.000 eura, Mamić pak uštedjeti Vahinu jednoipolgodišnju plaću, a bogami i živce. Odlazak blefera iz Jablanice najbolje je što se Dinamu moglo dogoditi uoči kvalifikacija za Ligu prvaka. Što bi se uopće u Europi moglo očekivati od stručnjaka koji kod kuće nije uspio pobijediti PAOK!

Nije Vahu natjeralo na bijeg to što neće srušiti svoj rekord od 12 pobjeda rezultatom 1:0 u jednoj sezoni ni dozlaboga loša Dinamova igra cijeloga proljeća, nego nenajavljeni Mamićev upad u svlačionicu u beznačajnoj utakmici s Interom. Hvala Bogu, pronašli su model kako prekinuti to mučenje...

Kod Mamića, naravno, nema slučajnosti. Ova je akcija pripremana temeljitije nego upad marinaca u Bin Ladenovu spavaću sobu, pazilo se na svaki detalj, pomno se birao trenutak. Još otkad je Vaha "minirao" dolazak igrača na misu u katedralu na 100. rođendan Dinama, Mamić čeka najpogodniji trenutak za udar. Znalo se da neće dugo čekati, jer Dinamo se s Vahom pretvorio u mučenika koji već odavno nikoga ne može nadigrati, razbiti.

I eto, nije prošlo ni dva tjedna od diverzije na Kaptolu, a Vaha više nije Dinamov trener. Vahi će se ovdje pamtiti tek jedna jedina briljantno odigrana važna utakmica, ona s Villarrealom. Hajduk mu ne računamo, jer to je bio suparnik ispod svake razine.

Gotovo sve što je Dinamo odigrao poslije 16. rujna nosilo je predznak 1:0, a to nije Dinamo kakav Zdravko Mamić želi, kakav bi nešto obećavao, što znači da je 2:0 sa Villarrealom ipak bila samo – puka slučajnost.