svi su puni sranja o sudjenju, no samo kad se radi o utakmicama s Dinamom... ispada da Dinamo nikad nije posteno dobio utakmicu, svaki remi je doslovno poklonjen i da Dinamo nikad nije ostecen... naravno, kad izgube neku drugu utakmicu, onda nikom nista. Da ta varazdinska Slavija igra svaku utakmicu kao s Dinamom, ne bi vec pet godina imali osrednje rezultate, najblaze receno... ne bi ni gubili 4:0 od nekakvog Splita i slicno
a ta pricica "tako vam u Europi sude" je tek presmijesna... za razliku od Dinama, svi ti klubovi, cim predju hrvatsku granicu i cim se suoce s europskim sudjenjem, padaju na prvoj prepreci, totalni sramotni amateri, od igre i rezultata do pristupa i pripreme... gubi se od Albanaca, Slovenaca, Iraca, Ciprana, Makedonaca, Luksemburzana, Maltezana i slicno... onda se poklope po usima, nitko ni da zucne o sucima, privilegiranosti jednog Differdangea ili Cliftonvillea, nema kukanja i nitko se ne pita kako to oni, kao profesionalni klubovi, gube od klubova cijim igracima je nogomet zabava, a ne posao
no, u domacoj bari je svaka zabica frajer i glasno krekece
sto se Dinama tice, u klubu s ispravnim stavom ni takva hajka ne bi bila problem... moze je se savrseno iskoristiti u korist kluba. Kao primjer moze posluzit Fergusonov Manchester vec 25 godina: "svi nas mrze, svi nam zele propast, svi igraju najtvrdje protiv nas, svi kukaju protiv nas, svala sudacka odluka se secira do centimetra i ako sudac nevidi ofsajd od 2 centimetra, on je naravno kupljen" - Fergie tu mrznju fantasticno kanalizira u mentalitet opsade i igrace na taj nacin zapravo najlakse motivira. Jedini ispravan nacin nosenja s takvom hajkom
[uredio ian wright - 08. kolovoza 2010. u 13:52]