mrgud1 je napisao/la:
strahovlad je napisao/la:
dobro mu boysi onda skandiraju svaku utakmicu samo ih nitko ne sluša već odavno i malo mi je čudno i paradoksalno da mrgud s njima stalno putuje a izgleda da ima skroz suprotno mišljenje po tom pitanju.
Vidi cijeli citat
moje misljenje o mamicu nije extremno. znaci on za mene nije ni svetac ali ni glavni krivac za sve.
meni samo idu na zivce price o tome kao dinamo je nesto napravio u europi i osvojio jadni hnl- neznam kaj bi mi to trebali osvajati i koji bi to rezultati zadovoljili one koji tako razmisljaju.
tu neki pricaju o tome kako smo dotaknuli dno????
ako je dno 5 naslova u nizu, osvajanje kupova, igranje europe do Bozica onda ja nemam nista protiv toga da na tom dnu budemo jos dugo.
neki ljudi se ponasaju kao da navijaju za barcelonu i pricaju iz te perspektive, to su uglavnom oni koji sjede doma u fotelji i saltaju programe
Vidi cijeli citat
ok poštujem svako mišljenje koje je proizašlo razmišljanjem vlastitom glavom a ne kopiranjem novinarskih članaka ili tuđih floskula, ali...puno toga zamjeram mamiću da bih podržavao njegov ostanak.
evo, ako nisi vidio ovaj tekst, mene se dojmio, to je otprilike dobro saželo što i ja mislim, s tom razlikom što ja nisam taj lik tj ne mogu se svrstat u njegovu skupinu, onih koji vjerno prate klub i u dobru i u zlu (ali s druge strane nisam isto tako ni samo "šalter programa" kako ih ti nazivaš). ajmo reć da sam gledatelj-simpatizer ili tako nešto, ni vrit ni mimo, nisam ravnodušan prema dinamu, ali nisam ni "zaljubljen".
http://www.sportnet.hr/SportnetKlub/Tema.aspx?pID=1991115#poruka1991115
tu ću stavit samo ono iz teksta što mislim da je pogodilo srž i zašto mamić treba otići:
...
Uprava? Ovaj klub vodi „la familia“ s predsjednikom koji je
vjerojatno u djetinjstvu prijateljevao s Ivanom Mažuranićem, naš
sportski direktor „pojačanja“ kupuje sunčajući se na južnoameričkim
plažama, naš „bez komentara“ glasnogovornik zove se Adolf, a za internet
je zadužena neobrazovana propala tenisačica. No, vrhunac je pozicija
koja postoji vjerojatno samo u mom Dinamu – funkcija izvršnog
dopredsjednika. Bog sam zna kaj bi taj trebao raditi, ali svi znamo kaj
radi – sve! Naš izvršni dopredsjednik vlada klubom, kupuje, prodaje,
pametuje, on je moć, on je Dinamo, on je katolička crkva, on je
Hrvatska! Naš izvršni dopredsjednik šamara obavještajce, autom udara
policajce, navijače proglašava jugonostalgičarima, vrijeđa novinare,
psuje YouTube, naš izvršni dopredsjednik je veliki vođa, „naše sunce“,
ima sam ugovore s igračima, on danas kupi Bentleya za dva milijuna kuna,
a sutra mu je svaki igrač koji treba biti pojačanje skup, danas njegov
klub ispadne od Šerifa, sutra već on razgaljeno na svojoj jahti pjeva
kako su bi(je)li vrhovi planina. Naš izvršni dopredsjednik se igra mojim
klubom kao dijete zvečkom, on zarađuje na klubu, njemu je Dinamo
import-export, on je sve ono što prosječan dinamovac mrzi u svom klubu.
...
Trener? Ne, stvarno ne mogu o tome. Navijač Manchester Uniteda,
mrtav-pijan u pet ujutro nakon kaj udari 10 puta glavom o zid zna tko je
trener njegovog kluba zadnjih dvadeset godina. Navijač Dinama trijezan
uvijek mora zastati na sekundu i razmisliti, jer u šumi od preko
dvadeset trenera u tridesetjednom (brojkom: 31) mandatu zadnjih dvadeset
godina izgubili bi se i veći povjesničari.
...
Moj
Dinamo je sustavno uništavan zadnjih dvadeset godina, i polako tradicija
nestaje. Postaje alarmantno. I tako, nek mi oproste koji se ne slažu sa
mnom, ali tako zavidim navijačima Partizana i Crvene Zvijezde. Nemaju
rezultate, ali imaju klub, unatoč Zeki, unatoč Piksiju, oni imaju po 30,
40 ili 50 tisuća ljudi na utakmicama, oni žive. Dinamo? Dinamo je na
aparatima, osvaja hladne pehare pred praznim tribinama, slavi pobjede
koje nikoga ne vesele.
...
I kaj na kraju? Moja najveća ljubav je otužna mafijaška tvrtka bez
navijača, jedanaest igrača najlakše opisivih sa zadnjih pet slova
prezimena Miroslava Slepičke koji drndaju loptu na najružnijem stadionu
na svijetu.
...