LuxAngelus je napisao/la:
diktator je napisao/la:
Ako je to istina onda će se oporavljati ko Etto od upale muda...

Vidi cijeli citat
Od trenutne ekipe boluju ili su bolovali od ozlijede trbušnog zida redom Etto(teža ozlijeda, nije ga bilo u više navrata po nekoliko mjeseci zbog poslijedica), Tomečak(nema ga pošteno ni god. dana radi tog), Chago(nije ga bilo 2 godine), Slepička(zasad još uvijek lakše), Bišćan(nije ga bilo od Heartsa do kraja zimskih priprema), Mesarić(ne znamo težinu)....zanimljivo da je i Mikiću "pronađena" ta ozlijeda taman negdje pred dolazak u Hirošimu...
Nek mi netko nađe samo 1 ekipu s 2 igrača koja su imala problema s trbušnim zidom, i poslat ću Raku pismo isprike. Ovako mi stvarno nije jasno kako se nitko nije zapitao da li oni rade nešto pogrešno na treningu da baš svi obole od iste ozlijede, koja je Ettu i Chagu doslovce uništila karijeru, Bišćanu umalo prekinula, a Tomečaka spriječilo u napretku u ključnom trenutku.
Ja mogu shvatit da mi nikad nećemo imat savršene igrače, ali ne mogu shvatit zašto ne možemo imat ponajbolje liječnike u Hrvatskoj i zašto ako već u Hrvatskoj takav ne postoji, stranog stručnjaka za kondiciju i fizičku spremu. Svi smo vidli onog Rejinog koji je Bog za sve naše stručnjake.
Vidi cijeli citat
Ovo ne treba čuditi.
Ova ozljeda se vrlo često javlja kod nogometaša upravo zbog nesrazmjera u volumenu i snazi između mišića
glutealne regije i mišića
abdomena.
Drugim riječima, abdominalni mišići su kod nogometaša tijekom faze mirovanja (npr. ljetna stanka) puno podložniji atrofiji od gluteanih mišića, što je i logično, jer se glutealni mišići tijekom svakodnevnih aktivnosti neprestano koriste (npr. hodanje, bicikl, penjanje na stepenice...), a abdominalni se koriste u daleko manjoj mjeri.
Problemi za nogometaše počinju kada krenu pripreme i počnu intenzivni fizički napori, te zbog atrofije mišića trbušnog zida, koji su nespremni za nove napore, može doći do sljedećih komplikacija: mikrorupture, istegnuće samog mišića, djelomične rupture, pa čak i do kroničnih upalnih procesa na prijelazu mišića u tetivu, najčešće na m. rectus abdominis. Duljina oporavka izravno ovisi o stupnju ozljede.
Može li se ova ozljeda prevenirati? - Naravno da može.
Tko je za ozljedu odgovoran? - Nije odgovorna Dinamova liječnička služba. Nisu odgovorni ni Zajec ni treneri zbog opterećenja kojim izlažu igrače. Velika većina klubova ima gotovo identične programe priprema.
Pa tko je onda odgovoran?! - Odgovorno je ono što je i najveća boljka našeg kluba. AMATERIZAM i NEPROFESIONALNOST nogometaša. Ako ništa, sigurno ste negdje čuli ili pročitali kako igrači spominju upute i vježbe koje su dobili od trenera i fizioterapeuta i koje bi trebali SVAKODNEVNO izvoditi kod kuće za vrijeme ljetne i zimske stanke. Među ostalim, krucijalno je napraviti i minimalno 200-300 trbušnjaka, sklopki ili sličnih vježbi kako bi abdominalni mišići ostali u formi i kako bi se takve ozljede prevenirale. Nažalost, naši igrači (neki) se toga ne pridržavaju, tijekom tih mjesec-dva se kompletno zapuste i tako dolazi do ovih situacija.
Drugi problem je bol koja se javlja kod ove ozljede, ona je u početku vrlo slaba i mnogi igrači nastavljaju igrati ne znajući da si time nanose ogromnu štetu. U trenutku pojave boli potrebno je stati, obaviti pregled i po potrebi pauzirati 2-3 tjedna (i duže) kako bi se ozljeda sanirala. Umjesto toga, igrači bol ignoriraju i nastavljaju igrati mjesecima, sve dok bol postane neizdrživa...takva situacija je mnogo kompliciranija, ruptura mišića se proporcionalno povećava, a time se i eksponencijalno produljuje oporavak. Konkretni primjeri za ovo su Etto i Bišćan.
[uredio plavi_sokol - 26. srpnja 2010. u 03:07]