Uopće ne želim komentirati onaj očaj od jučer. Toliko sam puta već popio groku pilulu, toliko puta već skakao i plakao... išao iz krajnosti iz krajnost. I iako sam pred tekmu u utrobi predosjećao još jedno ispadanje, jednostavno nisam želio biti toliki pesimist i priznati si to u lice... iako se to lako moglo očekivati.
Isti scenarij - različiti glumci. Već toliko puta prožvakana i isfurana priča da je to jednostavno bolesno... Cijelu noć su mi se vrtile prilike, penali, nekoga bih narađe pretukao, razbio iz očaja. Svjestan sam da je naš dinamo - bolji - ali opet - NIJE. I ponovo i opet je ispao i razočarao i jednostavno mi je već tolika muka od toga... da ... nemam riječi.
Jeste li vi vidjeli kako oni pucaju penale? Padaju u prilikama? Šutiraju po golu...? Zar je to pravi nogomet?
I sad nas čeka to pretkolo za EL... i sve mi se čini da smo si - i sami krivi nakon toliko ispadanja od nenositelja... nije ni čudo da će nas sada dočekati jedan Auxerre. Kako god da se zvao.
Jednostavno Zajec i njegova ekipa je osuđena na to.