Nakon tridestogodišnjeg “robijanja”, kada je obično falio jedan gol, jedna stativa, zrno sreće, čovjek se pita - gdje je tom Dinamovom stradanju kraj? Draga moja gospodo, kraja nema, ako navijate za Dinamo, kao da ste na doživotnom izdržavanju kazne. Možemo lamentirati da je Dinamo “Čiča Tomina koliba”, pa ćete ispasti ksenofob i rasist, možete reći da je “legija stranaca”, možete govoriti i o prokletstvu ili da je “šoping centar” za bogate europske klubove.

Možda je sve to točno, ali, maksimirske “rešetke” nemoguće je prepiliti, i u jednom depresivnom i fatalističkom raspoloženju možete samo slegnuti ramenima i zaroniti u “poetiku” - “nigdar ni bilo da ni nekak bilo!”. Ali, taj “nekak”, i to su “rešetke”, iza kojih čamimo još od 1967. godine i to nikome ne ide u glavu. Gdje se to Dinamo Bogu zamjerio? Možda neki pamte i dulje, ali ja sam na “robiji” još od 10. studenoga 1980. godine, kada sam prvi put počeo rečenicu sa - “dinamo”. Uzalud čekamo - pomilovanje!