Porezna uprava mogla je naplatiti milijune kuna poreza od nogometnih transfera

Iako su sportski klubovi udruge građana, ima temelja za njihov doprinos državnom proračunu. Zakon o porezu na dobit već sada daje pokriće da se ti transferi oporezuju jer PU daje mogućnost da utvrdi kako su i udruge obveznici poreza na dobit ako obavljaju gospodarstvenu djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu

Kako Vjesnik neslužbeno doznaje, u planu su određene promjene nakon kojih će se oporezivati transferi nogometaša, no zasad nije poznato na koji će način to biti regulirano jer je riječ o pitanju koje uređuje nekoliko zakona.
Zakon o sportu sportskim klubovima omogućava da se registriraju kao udruge građana, a Zakon o porezu na dobit propisuje da udruge nisu obveznici plaćanja tog poreza.
Zakonom o porezu na dodanu vrijednost naknada za transfere sportaša nije navedena kao predmet oporezivanja, pa se taj posao karakterizira kao usluga, no Dinamo u slučaju prodaje svojih igrača inozemnom klubu PDV plaća u zemlji toga kluba, jer je riječ o usluzi inozemnom poduzetniku. Stoga hrvatski proračun od Dinamovih transfera ne zaradi ni kune, a ako su točne izjave izvršnog dopredsjednika Dinama Zdravka Mamića da je u Europsku uniju izvezao nogometaše u vrijednosti od 100 milijuna kuna, da je na taj iznos platio porez na dobit od 20 posto, država bi uprihodila 20 milijuna kuna.
Da bi se omogućilo oporezivanje nogometnih transfera moguće je nekoliko rješenja. To su prije svega izmjene Zakona o sportu i Zakona o udrugama, kojima se profesionalni sportski klubovi više ne bi mogli registrirati kao udruge građana i koristiti sve povlastice namijenjene neprofitnim udrugama. Zakon o sportu iz 2006. profesionalnim je klubovima ostavio mogućnost da budu udruge građana, a samo oni klubovi koji su imali velike dugove morali su pronaći vlasnika i postati dionička društva, pa je, primjerice, Grad Split preuzeo većinsko vlasništvo nad Hajdukom.
Osim promjenama u krovnim zakonima koji reguliraju djelovanje sportskih klubova udruga, moguće su i izmjene u zakonima o porezu na dobit i o PDV-u u kojima bi se transferi igrača izričito naveli kao predmet oporezivanja. No, Zakon o porezu na dobit već sada daje pokriće da se nogometni transferi oporezuju jer Poreznoj upravi daje mogućnost da na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe rješenjem utvrdi da su i udruge obveznici poreza na dobit ako obavljaju gospodarstvenu djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu.
Do sada Porezna uprava u slučaju Dinama i nogometnih transfera, koji su bez sumnje gospodarska djelatnost, tu zakonsku mogućnost nije iskoristila. [Marijan Lipovac]

Dinamu plaća i HEP, i Holding, i ZŠS, i Poglavarstvo
Pitate li prosječnoga konzumenta sportskih događaja u nas koji je klub najprepoznatljiviji sportski simbol Zagreba, gotovo će svi odgovoriti - Dinamo. Maksimirski klub duge tradicije, doduše nerazjašnjeno točno kolike jer se ne mogu dogovoriti je li sljednik Građanskog, HAŠKA-a ili Concordije, pamti mnoge slavne dane. Pobjede, igračke veličine na terenu, prepune tribine, a sve to uz mnogo manje novca nego danas. Dinamo danas ima mizerne rezultate, ne u odnosu prema »Ligama petice« nego i prema onima s nogometne margine, preplaćene poluigrače koji i ne zaslužuju nositi plavi dres i tribine koje zjape sablasno prazne. Ali zato ima novca, za hrvatske prilike, puno.
Iako Dinamo pristojno živi od prodaje igrača, to nije sigurna godišnja zarada, pa se zato oslanja na sponzore. I to samo po sebi nije sporno. No, sporno je što su Dinamovi najveći sponzori Grad Zagreb i državna tvrtka HEP, koji se kao monopolist na tržištu ne bi uopće smio reklamirati. A propos, iako se o tome ne službeno govori, javna je tajna da su državne tvrtke postajale sponzori raznim klubovima i nacionalnim savezima samo zbog nečijeg političkog utjecaja.
Posebno je zanimljivo da Dinamo kao, kako joj mnogi tepaju, perjanica zagrebačkog sporta, od grada Zagreba, dakle iz jedne blagajne, dobiva novac pod četiri različite stavke.
Prvi je paušal Zagrebačkog športskog saveza koji dobiva kao klub od gradskog značaja, a iznosi 21,057.070 kuna. Na tom je popisu još pet klubova, ali svi oni zajedno ZŠS-u vrijede oko 23 milijuna kuna, tek malo više od samog Dinama. Cibona, stalni sudionik košarkaške Eurolige, dobiva od ZŠS-a malo više od sedam milijuna kuna, rukometni velikan Zagreb malo više od pet... Da se na tom popisu može naći svega i svačega, pokazalo se u proračunu ZŠS-a za prošlu godinu, kada je na popisu bila i sesvetska Croatia, koja je proljetos neslavno ispala u drugu ligu. Po čemu je Croatia iz Sesveta važnija za Zagreb od, primjerice, PK Dubrave za koju pliva Duje Draganja, teško je pametno objasniti, ali sesvetski je klub na tom popisu plesao samo jedno ljeto.
Nadalje, Dinamo dobiva i novac od Gradskog ureda za upravljanje sportskim objektima. Maksimirski stadion je jedini gradski objekt o kojem ne brine gradski ured izravno, nego uplaćuje Dinamu paušal od devet milijuna kuna za održavanje stadiona.
Dio novca stiže iz Zagrebačkoga holdinga, bilo iz neke tvrtke podružnice, bilo iz turističke zajednice, što se pravda promocijom grada. Spekulira se da Dinamo u to ime dobiva oko sedam milijuna kuna.
Najsporniji je dio novca koji Dinamo dobiva izravno iz Gradskog poglavarstva, što je uveo gradonačelnik Milan Bandić, inače Dinamov počasni predsjednik, a honorira vrhunske sportske rezultate. U Dinamovu se slučaju kao vrhunski sportski doseg tretira naslov hrvatskog prvaka i za to dobiva između četiri i pet milijuna kuna, po čemu je opet prvi u gradu. Loše je u tome što su se tu pogubili kriteriji, jer u Zagrebu ima i klubova koji svoje rezultate vrednuju ponajprije prema europskom uspjehu, a domaći naslov može biti tome biti samo bonus. Mjerodavnima je to, međutim, malo važno.
Ukupno, zagrebački ponos od Grada Zagreba svake godine dobije 41 milijun kuna, a od HEP-a oko 11,5 milijuna kuna. I to da njegovi nogometaši uopće ne oznoje plavi dres.
Zanimljiv je rezultat istraživanja koje je nedavno provela europska nogometna organizacija Uefa. Po tom je istraživanju Prva hrvatska nogometna liga, uz nizozemsku i francusku, liga koja najviše živi od prodaje igrača. U tom je istraživanju Dinamo treći klub u Europi.

(o ovome sam neki dan bas pisao da prodajemo  igrace koje anderleht npr nikad nece a za te pare kupujemo-ON doda i sivog?~')

 Iako se to ne događa svaki dan, svima su zapele za oko vrtoglave brojke u transferima Eduarda da Silve (15 milijuna eura), Vedrana Ćorluke (13 milijuna eura), Luke Modrića (21 milijun eura), Marija Mandžukića (7 milijuna eura), Dejana Lovrena (9 milijuna eura), Ognjena Vukojevića (6 milijuna eura)... Lijepo je vidjeti da se u Europi toliko cijene hrvatski nogometaši, ali od toga hrvatski proračun dosad nije imao ništa. I to zato što su svi su hrvatski sportski klubovi, osim Hajduka koji je postao dioničko društvo, prema Zakonu o sportu ustrojeni kao udruge građana, te su kao takvi neprofitna društva, a prodaja igrača se tumači kao izvoz usluga.
Prema tumačenju poreznih stručnjaka, Dinamo je dužan platiti državi samo porez na dobitak, ali kao razliku prihoda i rashoda na kraju obračunskog razdoblja. Porez na dobitak je 20 posto, no ako Dinamo završi obračunsko razdoblje s gubitkom, nema na što platiti porez. Sam porez na transfere svojih igrača Dinamo nije dužan platiti ni obračunati PDV na te transfere, jer klubovi kojima su ti igrači prodani nisu u Hrvatskoj. Prema napucima Europske unije, PDV se naplaćuje prema mjestu primatelja prodanih usluga, a to su u ovom slučaju klubovi diljem Europe. A tamo su, zapravo u svijetu, klubovi registrirani kao tvrtke koje plaćaju porez na dobit, a igrači su građani koji plaćaju porez na dohodak.
Dok se god kod nas ne uredi pravna formulacija o tome što su sportski klubovi i kakva su njihova prava i obaveze, Hrvatska će biti »Eldorado« za ovakva sponzoriranja. Kamo sreće da većina hrvatskih klubova može računati na toliki novac koliki dobiva Dinamo. Samo da je opravdano, pravno i rezultatski. U Dinamovu slučaju zasad je opravdano pravno, ali rezultatski nikako. [Iva Markulin]

Zagrebački holding: Čak 7,5 milijuna kuna za nepotrebne reklame
Jedan od velikih gradskih financijera Dinama je Zagrebački holding. Holding je s Dinamom još 2006. godine potpisao sponzorski ugovor vrijedan 30 milijuna kuna. Riječ je o tome da sa 7,5 milijuna kuna godišnje Holding plaća prostor za reklame na tribinama stadiona u Maksimiru. Ugovor istječe ove godine na jesen, a u Holdingu su nam kazali da će zadnja rata biti isplaćena u zadanom roku.
Potkraj travnja ove godine upravo je zbog tih zadnjih 7,5 milijuna kuna NK Dinamo Holdingu zaprijetio ovrhom ako mu se ne isplati novac od sponzorstva, što je Holding opravdao poslovnim problemima. Iako je taj Dinamov potez bio pravno osnovan, u Holdingu su ostali neugodno zatečeni takvom reakcijom Dinamovih čelnika.
Kako Grad Zagreb izdvaja za NK Dinamo objasnio nam je Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport. Taj novac troši se, kaže Lovrić, na potrebe kluba, plaće trenera, a uz domaća i međunarodna natjecanja te pripreme, sufinanciraju se i troškovi korištenja i održavanja stadiona, kaže. To, pak, je u najmanju ruku čudno ako se u obzir uzme trenutačni izgled stadiona koji su mnogi već prozvali zagrebačkim ruglom broj jedan. Ni u gradu ni u Dinamu nikad se nije moglo saznati koliko se točno novca potrošilo za famoznu obnovu u zadnjih desetak godina.
Budući da Grad novac koji daje Dinamu iz svog proračuna kontrolira putem računa koji im moraju biti dostavljeni iz kluba, neshvatljivo je da ne zna koliko se i na što u Dinamu troši. Grad Zagreb je vlasnik stadiona u Maksimiru i logično bi bilo da se za njegovo održavanje brine Holdingova podružnica Upravljanje sportskim objektima. Umjesto toga, Grad za brigu o tom objektu novac daje Dinamu iako je riječ o novcu građana Zagreba. [M. Cikojević]

HEP: Htjeli smo raskinuti ugovor, ali Dinamo nije pristao
Zašto Hrvatska elektroprivreda (HEP) i dalje, unatoč krizi, sponzorira nogometni klub Dinamo, tim više što su, po uvjerenju mnogih, monopolist koji nema odgovarajuću konkurenciju na hrvatskom tržištu? U HEP-u objašnjavaju da je riječ o četverogodišnjem ugovoru s Dinamom sklopljenim prije početka gospodarske krize, koji vrijedi još godinu dana. Ističu da su ga htjeli raskinuti, ali druga strana na to nije pristala. Također, napominju da mnogi veći 'povlašteni kupci' već sada mogu birati od koga će kupovati električnu energiju, što znači da su već izgubili dio monopola na domaćem tržištu, a od sljedeće godine će Hrvatska energetska regulatorna agencija ukinuti sva ograničenja u trgovini strujom u Hrvatskoj, što će potaknuti razvoj konkurencije, kažu u HEP-u. [Ž. B.]

Sportski klubovi od važnosti za grad
NK Dinamo - 21,057.070 kn
KK Cibona - 7,324.200 kn
NK Zagreb - 6,866.434 kn
RK Zagreb - 5,191.020 kn
KK Zagreb - 3,662.100 kn
HAVK Mladost - 2,288.812 kn

Najveći dinamovi transferi
LUKA MODRIĆ - 21 milijun eura
EDUARDO DA SILVA - 15 milijuna eura
VEDRAN ĆORLUKA - 13 milijuna eura
DEJAN LOVREN - 9 milijuna eura
MARIO MANDŽUKIĆ - 7 milijuna eura
OGNJEN VUKOJEVIĆ - 6 milijuna eura