selektorZG je napisao/la:
ian wright je napisao/la:
da se pohvalim, ja sam vizionarski predvidio da je naslov osiguran sekunde kad je Hajduk isao u Ligu UEFA... bilo je jasno da nemaju ni kvalitete ni dubine da bi igrali na tri fronte i da ce se tu istrosit totalno
da nisu proveli jesen u Europi, ne bi se toliko umorili, ne bi prosuli par bodova, u Europi su ih samarali, pa je padala i euforija, a ne bi ni dobili ponude koje se ne mogu odbiti za Ibricica i Strinica, pa bi njih dva jos uvijek bili tamo... prvenstvo bi bilo puno napetije
Vidi cijeli citat
potpuno si u pravu, Europska liga je bila "kap previše" za Hajduk u ovoj sezoni... njihov uzlet bio je baziran ponajviše na euforiji stvorenoj oko stogodišnjice i "općeg konsenzusa" da je ovo "njihova" sezona u kojoj će sve osvojiti, a kada su potpali pod dvostruko opterećenje, euforija više nije bila dovoljna...
igranje paralelno u dva natjecanja velika je kušnja za svaku momčad, pa čak i one vrhunkse... evo, jučer je Valenica strašno razbila Villarreal, koji je prije samo nekoliko dana odigrao fantastičnu utakmicu u Euro ligi...
Dinamo već nekoliko godina igra svake jeseni na dva kolosijeka i dobro se nosi s time,
ali na žalost navijači to ne cijene dovoljno
Možda se ipak drugačije treba izraziti, mislim da nema dinamovca koji nije ponosan na velike pobjede kojih je bio u Europi zadnjih godina (Ajax, Anderlecht, Villarreal, Brugge itd.) i na dobre igre u još nekim utakmicama ali to nije nezadovoljstvo, nego osjećaj da je klub spreman za stepenicu više od samog nastupanja u skupini EL. Godinama se momčad slaže, sazrijeva ali nikako da dođe onaj završni sloj. Dakle osjećaj je kod mnogih da se u nekim navratima moglo napraviti i više, pogotovo u onim skupinama kad su skupinu prolazili Heerenveen, NEC ili Brann. Dakle godinama gledaš kako umjesto tebe prolazi netko sa više "sreće". Normalno da će se onda dogoditi pomiješani osjećaji pod kojima se svašta kaže i napiše.