Zato jer je u pauzi između nabijanja jubita na onu stvar dotični spomenuo da će otići onda kad će on to htjeti
ili kad BBB napune sjever.

Koja ti je najmilija?
Meni Plavi, plavi,....tad se cijela tribina trese, svi padamo u trans. Po meni najbolja pjesma izašla u zadnje vrijeme. I prerada od Edit Piaf Milord....

neke stvari su nepovratne bojim se.jebiga neznam,usporedba žena živi s tobom i jebeš ju u mozak sa svojim pizdarijama godinama,to se negdje akumulira i puca,odlazi sve u tri pizde materine.ona te voli,al nemre više s tobom
dinamo kojeg voliš od rođenja ti iste stvari radi,al puno više godina.to se taloži,ti malo ostariš u glavi i shvaćaš da ti to ne treba.dolazi do situacije da veliš,volim te dinamo,al imam pametnija posla u životu.e tak sam se ja starom čudio prije 15-20 godina kad mi je rekao da diže ruke od njega.veli volim ga,al me na stadionu više neće vidjet.to je to što pričaš,vječito sranja oko tog kluba.no ova garnitura iz novijeg doba je uspjela napraviti vrhunski posao,a to je da je dinamo izgubio vojsku pravih navijača u vrlo kratkom razdoblju.za to im svaka čast,uspješna firma

Upravo tako.

Bome, ta Plavi, plavi je ultrazakon, ni ja ko zakleti mamićevac ne mogu ostat ravnodušan prema njoj

Inače, meni najdraža je "I naprijed plavi, pjesma se ori...", a žal mi je kaj se više ne pjevaju one kaj su se orile White Hart Laneom i izrazito nervirale njihove navijače koji se nisu mogli načudit čemo to veselje :))) (Volim Dinamo jer je život moj, igrači odlaze, uprave prolaze, u dobru i u zlu, sjever je uvijek tu...)

Ta pjesma:

Volim Dinamo jer je život moj, igrači odlaze, uprave prolaze, u dobru i u zlu, sjever je uvijek tu...

nema aposlutno nikakvog smisla

Naravno da ste u pravu. Još bolji oblik 'borbe' bi bio kad bi se umjesto 15 tisuća na tribinama skupljalo po 30 tisuća ljudi, pred mamićevim balkonom po 25 000, pred Jovanovićevim uredom 20 000.

Ali kaj napraviti kad to jednostavno tako ne ide. A nije da se nije probalo, na tisuću načina, u tisuću pokušaja. Uvaljaju te u mulj i blato premoćnom mašinerijom, besplatnim kartama i šalovima unesu podjele i razdor, na kraju krajeva ti i zabrane fizički pristup stadionu...

A Dinamo definitivno nije uvijek bez obzira na sve Dinamo. -Dinamo kao ideal, ideja i uspomena da. Ali ovaj fizički mamićev klub definitivno ne da nije Dinamo nego je trenutno sve ono kaj svakog Dinamovca tjera na povračanje. Sustavno odbija stare navijače, novi se i ne stvaraju, ima klinaca na tribini koji nisu niti doživjeli kak je to imati Dinamo za kojeg možeš iskreno sa srcem navijati bez knedle u grlu...

Lako je to napisati na papiru i racionalno objasniti, ali tu je u igri i puno drugih stvari, emocija...Ne možeš se natjerati da ti se ovo sve ne gadi kada ti se gadi.