malo o povijesti, kombiniranih par članaka Zvonimira Magdića Amiga, našeg najvećeg sportskog novinara:
Što je za vas Građanski, Amigo?, pitamo velemajstora pisane riječi.
– Građanski je najveći hrvatski nogometni klub! I to nije moj dojam, nego će to reći i njegovi rezultati. Nikada poslije niti jedan hrvatski klub nije imao takvu skupinu nogometnih genijalaca, koji su s trenerom Bukovyjem stvorili nevjerojatan duh zajedništva – kaže Amigo.
Postavu te momčadi Magdić izrecitira u dahu: Glaser, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović. Ali, tko je bio najveći nogometaš Građanskog?
– Moj susjed iz Trnja, Štef Bobek, najveći nogometaš kojeg sam ikada vidio. Duhovit, raznovrstan, elegantan, dribler, lijeva, desna noga, jedini koji je rolao s obje... Jednom sam ga pitao da sastavi idealnih 11 iz Građanskog, Reala i Honveda, tada najmoćnijih klubova Europe. I Štef je u nju stavio sedmoricu iz Građanskog! – prisjeća se Magdić.
Danas Dinamu žele prišiti 'privjesak' Građanski? Kakvo je vaše mišljenje o tom pokušaju?
Naziv Građanski nikako ne može bit kako vi kažete privjesak! Ili je' ili nije! Trećeg nema! Možda su namjere u biti dobre ali logika na kojoj rade pokus preimenovanja je maglovita jer po toj logici prelaska ljudi iz Građanskog najveće pravo da se zove Građanski danas ima FK Partizan što je naravno neprihvatljiv paradoks.
Zagreb je u to vrijeme prijestolnica srednjoeuropskog nogometa?
Svjetskog! Pored Građanskog tu ste imali jedan Hašk ili jednu Concordiu. Zagrebački klubovi su bez problema tukli Reala, Juventusa, Liverpoola, Barcelonu, Wienu u vremenu dva svjetska rata! Mađarskog prvaka smo tukli 4 puta i jednom je bilo neodlučeno. Ne treba zaboraviti i da je prvi radio-prijenos bio 17. srpnja 1927 utakmice HAŠK-Građanski. Prenosio ju je Marijan Polić tada student prve godine Pravnog fakulteta.
Najveće utakmice Građanskog?
– Pobjeda nad Barcelonom u gostima 1923., golom Brace Babića. Doček na glavnom kolodvoru bio je veličanstven, 15.000 ljudi. Ili one 1944. nad moćnim Mađarima, Nagy-Varadom na Concordiji, 2:0 i 1:0, pred 20.000 ljudi, kada je i poglavnik bio na utakmici. Na uzvrate u Mađarsku putovali su vlakom praćeni njemačkim letećim tvrđavama. Prva je završena 1:1, druga 4:0 za nas, odigrana neposredno nakon bombardiranja.
Kako ste saznali rezultat iz Mađarske?
– Slušajući sportske vijesti na krugovalu. Potrčao sam to podijeliti s igračima Željezničara, koji su upravo kartali. Klicao sam: "Građanski je tukao Mađare s 4:0!", a oni su me poklopili: "Daj, mali, ne zafrkavaj, to je nemoguće!"
U filmu 'stoljeće hrvatskog nogometa' u kojem ste scenarist spominje se korisnica za Hajduk? Hoćete li nam objasniti o čem je riječ?
Naravno! Početkom 45 godine zagrebački klubovi su igrali međusobno utakmice koje su bile izuzetno posjećene. Sav novac prikupljen iz tih ogleda trebao je otići za Hajduk u Split jer su Zagrepčani željeli ponovno gledati Hajduk u našoj ligi. Ne znam gdje je završila ta korisnica.
Danas postoji taj grdni nesportstki antagonizam između Splita i Zagreba?
Da! To je nešto što netko potpaljuje već jako dugo na jedan neprirodan način. Nedavni primjer dečkića iz Dinama i Hajduka na Jelačića placu može biti uzor ponašanja za sve nas.
inače, imam posebnu čast što poznajem ovog gospodina. onima koji nisu upoznati s njegovim opusom i stilom toplo preporučujem knjige Maradona "mali zeleni", Bajdo Vukas, i naravno , nama naijnteresantnija- Legende zagrebačkog nogometa...piše vrlo šarmantno o tadašnjem super-jakom Građanskom, istinskom nogometnom velikanu, koji je nekada i "umirao"u ljepoti..
neki od njegovih postulata igre:
1. sa terena treba maknuti stative, jer je vrijeme za koje lopta ulazi u gol, izgubljeno vrijeme da se učini nešto zabavno s loptom...
2. gol ne vrijedi ako se lopta golmanu ne provuče kroz noge, ili u najgorem slučaju, loba...
3. za najboljeg igrača svih vremena se ne može odlučiti između Di Stefana i Sivorija. veli da je Di Stefano možda i bolji igrač bio, ali statistika je debelo na Sivorijeoj strani. naime, Sivori je imao 12 i pol "tunela" po utakmici...
4. za vrijeme jednog treninga naših Vatrenih iz '98, podviknuo je na Ćiru, polu-prijateljski, polu-ozbiljno. zamjerio mu je dvije stvari. kao prvu- vježbao je kornere, a po njemu gol nakon njih ne vrijedi. kao drugo, korner je , nedopustivo, izvodio Prosinečki..Magdić: Ćiro, kaj radiš?? najbolji igrači trebaju biti u šesnaestercu, a ne 35 metara od gola..
5. Jednog svibanjskog jutra, potkraj sedamdesetih, u "Zvjerinjaku", kafiću nadomak Trga bana Jelačića, dio povećega društva bili su neponovljivi Bernard Vukas Bajdo i Zvonimir Magdić Amigo. Kako se toga dana igrala finalna utakmica engleskog kupa, svi smo se počeli spremati poći kući. Osim Magdića. Zatečeni Bajdo zapitao je Magdića: "Amigo, ti ne ideš gledati finale?" "Ne, ne idem" - odgovorio je Magdić. "A zašto?" "Pa igraju Englezi" - otpovrnuo je Magdić. "Zašto ti ne voliš Engleze?" - ustrajao je Vukas. "Joj, Bajdo, pogleč ovo. Sad dojdem doma, sednem u fotelju i zapalim televizor. Engleski desni bek zeme loptu i opali je. Ja se dignem, odem u kuhinju, pristavim čaj, vratim se natrag pred televizor, a lopta je još u zraku. Kaj se tu ima videti?" Društvo se raspalo od smijeha.
malo sam off-topicao, ali nisam si mogao pomoći..koga god zanima povijest, osebujnijeg pisca i većeg znalca za to, jednostavno nema!