CIJENE ULAZNICA VEĆ OD 35 KUNA, A KOD NAS BAREM 200

U Kijevu ulaznice 600 posto jeftinije nego u Zagrebu

U Dinamu su objašnjavali da sve momčadi u skupini moraju imati slične cijene. Očito baš i nije tako.

Kako nam je prenio glasnogovornik kluba Bogdan Buliga, raspon cijena za utakmicu u Kijevu je od 6 do 60 dolara (od 35 do 350 kuna), što je jeftinije od Maksimira.

Za utakmicu s Portom najjeftinija ulaznica (za sjevernu tribinu) stajala je čak 200 kuna! I u Dinamu su objašnjavali da se cijene dogovaraju s Uefom, da sve momčadi u skupini moraju imati slične cijene. A onda puf: najjeftinija ulaznica u Zagrebu 600 je posto skuplja od najjeftinije u Kijevu!

Kijevljani plave čekaju s jezovitim nizom: dvije domaće pobjede u posljednjih 12 europskih utakmica, a u čak 11 primili su pogodak. 

No ništa se ne može mjeriti s grozotom statistike plavih u LP-u: devet poraza (sedam zaredom) u posljednjih deset nastupa i jedan remi (Marseille 2:2), a nisu zabili gol u pet od sedam posljednjih nastupa.

Počelo se puhat na hladno - sad već ni bod nije uspjeh 

Baš me zanima kak se bu definirao uspjeh u skorijoj budućnosti.

To ne može biti istina.
Sportski direktor GNK Dinamo gospodin Zoran Mamić je rekao kako je najskuplja Dinamova ulaznica jeftinija od najjeftinije ulaznice svih klubova u LP! Ako on tako kaže ne znam zašto mu ne vjerovati,nego ćemo vjerovati nekim novinarskim piskaralima i sumnjivim predstavnicima drugih klubova?? 35 kn za onakav stadion u Kijevu,a da mi plaćamo minimalno 200kn za Maksimirsku ljepoiticu?? Nemoguće.

1967. 1982. 2000. To su neki od brojeva koje Dinamovci pamte, brojevi koji se i u ovoj krizi obilježavaju bar uz pivo i priču o dobrim, starim cajtima. Sa sjetom o devedesetima. Tko bi pred deset godina veroval da bu bilo gore? 4683. I taj broj bumo pamtili.

Ne amnestiram nikog, čak nebum ni napadal, moj mali bratić već zna tko je kad, kako i zakaj spigal moj klub. Ja sam jedan od onih gotovo 20 tisuća koji su pred nekih 5-6 godina gledali tekmu s Kamen Ingradom na Maksimiru, a tekmu s Portom na tv-u. Ni jedan organizirani bojkot nigdar ni bil, nit bu bil, jak kak je onaj koji ni organiziran.

Tišina grada. Muk. Moj deda bil je klerofašist, moj stari Sorošev plaćenik, ja sam Srbin i rušitelj Hrvatske. A samo smo Dinamovci, polako smo odrastali kak odrasta većina kibica plavih, markirali školu da stignemo na Sjever, bežali s faksa na Istok i žurili s posla na Zapad. Nismo tukli pandure 13. svibnja, nismo palili ložu, na krvavo Valentinovo pili smo gemišt kod Charlieja, al smo navek ponosno nosili plavo-bijeli šal, pokupili pendrek ak je trebalo i nikad, ali nikad nismo Dinamo zvali ni Croatijom ni, bože sačuvaj, HAŠK-om Građanskim. Kad se ugase reflektori, igrači sednu u aute, a redari zatvore tribine - ni po čem posebni, obični purgeri, klasična zagrebačka familija. Oni kojih danas nema na Maksimiru.

I oni kaj vređaju su isto Dinamo

I nema te karte po kunu koja bu me dopeljala gde sam odrastal, te sms nagradne igre, nema te osme najbolje internet stranice, mažoretkinja, besplatnih šalova i kapa, tog cifranja i tog PR-a koji bu me ubjedli da je to kaj obitava na Maksimiru moj Dinamo. I najte se kaj uvredit, gospon Mamić, ali nema tog prefiksa mom Dinamu koji bu zbrisal Vaše, da prostite na svom foringaškemu izrazu "nabijanje na kurac", i kolko god Vam se geltašn zdebljal u mom Dinamu, tolko bute kupili Židaka, Čičaka, Večernjaka, skupštinara, profesionalnih zviždača, harmonikaša i stručnjaka za odnose s javnošću, ali kak nikad nebute kupili javnost, nebute kupili ni razum. Puni džepovi i prazne tribine, naštelani uspjeh. Vrnite još jednu rundu, samo onda Vas vole.

Al to je tak. Ipak mi je žal svega jer, kak god se zeme, to je moj klub. Žal mi je kaj se vređa ljude kaj sede na zapadu jer su i oni Dinamo, znamo svi taj mentalitet, ima ih puno kaj su nekad drukali za Croatiju, a već s novom vlasti pričali priče o rušenju sistema. I oni kaj vređaju su isto Dinamo, s metodama kaj mi možda nisu preveć jasne, al bar su iskrene. Pa i taj anfal u upravi je Dinamo, ja verujem da i oni negde u dubini tog organa kaj je, valjda, srce, vole ovaj klub. Al badava. Kažu eksperti da je argument jak kolko ga prihvaća publika, al ovde više publike ni nema. Samo prazne tribine i bijele stolice kaj ispisuju ime kluba koji ih je nekad punil.

Danas su neka nova vremena, osvajačke vojske zamenili su novci, zabrane govora menjaju "zone slobodnog govora", svi smo fini i politički korektni, tak i treba, neka, pa ni klubovima više ne menjaju imena i grbove. Veli se da je najmanje slobodan onaj kaj lažno veruje u svoju slobodu. Najmanje je Dinamo, kad mislimo da je ovo Dinamo. Ne znam za vas, ja nisam tak star, tek sam vozački položil, ali moj Dinamo punil je stadion, plavil ulice i placeve i popjeval u tramvajima, moj Dinamo imal je cjenu. K vragu, smijal sam se pred par godina kak zenički Čelik ima karte po marku! A došel je Sheriff, pognute glave sam čekal u redu za Dinamo na rasprodaji, sve po kunu, i opet nejde, opet je grdo, prazno, Istok poziva na demokraciju i izbore, Zapad mu zviždi (?!), fakini sa Sjevera pak vređaju, a gazda gleda sa smješkom. Divide et impera. Pa dok ide, ide.

Al ne bu još dugo. Dok god je Dinamo samo imenom, grbom i farbom Dinamo, dok god je seljački a ne građanski, dok god je uspjeh pohvala za organizaciju, dobra internet stranica i lajkovi na Facebooku, mesto pobjeda i punih tribina, dotle bute bili sami, Dinamovi šalovi krasili buju sobe, plavi dresovi punili ormare, a bokcija koju plaćate hitala bu vam osmjeh na lice celi dan, salutirali buju i komplimentirali dok im traje šihta, al jednu večer vi bute legli u krevet i skužili da ste tak siromašni da su penezi, zaprav, sve kaj imate u životu. Nadam se tek da buju vas izbori makli prije neg kaj vas makne pravda, jer u ovoj mojoj Hrvatskoj na to bum moral malo više čekati. Al ak treba, pričekal bum i zapalil vam pred reštom svijeću, plamičak vatre za ponovno rođenje Dinama.

Ma, nije do bod ili tri boda iz te jedne tekme, općenito o odnosu prema Dinamu govorim. Neki ga stvarno smatraju klubićem.

Dinamo je igrao CL, i donosio bodove iz CL. Donosio je bod iz Manchestera. Jebeš Batu.

Onda netko 12 godina ne napravi ništa, onda još na to napravi prošlu sezonu, i sad je bod iz Kijeva mitski uspjeh. Pri tome ne mislim da bi Dinamo trebao biti 100% siguran da odnosi bodove iz Kijeva. Nitko nije. Ali bome ne bi trebao biti ni Segesta kojoj je bod iz Kijeva nešto nedosanjano. 

Bate nije senzacija, Bate je klub koji s tri puta manje novca, u slabijoj ligi, sa slabijom školom, postiže bolje rezultate od Dinama. Ovo im je treća CL u pet godina, i u prve dvije su osvajali bodove, a jedne godine su iz EL i prezimili. Bate ima 5 pobjeda nad ekipama iz lige petice u zadnjih 12 godina, mamić jednu. Bate ima 6 neriješenih sa ekipama iz liga petice, mamić kolko, niti jednu? Nisu to male razlike. To je 10 mitskih utakmica, za veselje milijun i pol ljudi.

Ima itekakve veze sa stanjem u Dinamu, ne sa Dinamom kao pojmom (Dinamo je po meni 10 puta veći klub od Bate), nego sa stanjem u Dinamu; inzistiranjem da je sve savršeno, i da ne može bolje, i da je samo jedan čovjek u stanju doseći to savršenstvo, ne samo da je Dinamu sad najednom mega ultra turbo uspjeh bod iz Kijeva, nego se to događa u situaciji kada se gro ljudi neće veseliti niti na tri boda, jer su razjebani.

Bate bi trebao pričati o nama, ne mi o Bati. Prevelika žrtva je plaćena za sve ovo skupa, a i da se bilo duplo bolji od Bate, ja još uvijek ne mislim da je u redu u jednom Dinamu ponašati se kako se ponašalo. Meni je Dinamo jednostavno klubčina, gdje se takve stvari ne smiju događati.

Mislim da do cijele ove zavrzlame dolazi jer neki ljudi makar i nesvjesno, zbog velike ljubavi prema Dinamu, pristaju na to da je Dinamo klubić, jer svako ukazivanje na nelogičnosti i na mogućnost poboljšanja, smatraju napadom na Dinamo, a ne na onoga tko ga je napravio klubićem.

Ima puno istine u ovome (zanemarimo ovo klubić, to je stvar dojma). Ali više od toga je strah od još gorega. Niko razuman ne misli da je Mamić bogomdan vodit klub ili da to niko nemre bolje, ali mišljenja sam da većina tzv. protivnika promjena strahuje da bu još gore.
Možda je taj strah skroz nerealan, možda većini ljudi fali hrabrosti i vjere da nekaj mogu napraviti, možda je većina oprezna kad vidi kak te stvari inače funkcioniraju u društvu, dio sigurno misli da se bolje od ovog ne može i tak dalje, vjerujem da u tim stavovima ima "50 nijansi sive" (to je sad jako popularno).
Kaj god bilo, ne vjerujem da je rješenje nazivati ih mamićevcima, ispranim mozgovima, beskičmenjacima i ostalim imenima iz široke lepeze i gledati se s njima prek nišana, isto kao i drugu strani nazivati rušiteljima Dinama, Hrvatske i da sad ne nabrajam ostale paranoidne ispade. Ali opet smo van teme

totalno los clanak...sa nekim forsiranim purgerskim jezikom kojeg valjda 90% navijaca ne razumije...ajde vise dosta kukanja i nekog zaljenja i vracajte se na tribine i navijajte za taj nas DInamo..j****** vas ta medijska priopcenja vise..ionako ih vise nitko ne shvaca ozbiljno