Zapra je napisao/la:
Ja sam od onih bedastih i naivnih koji je mislio da Čačić može vodit ovaj Dinamo (valjda sam bio jedini), ali dobro, živi i uči.
Malo me nerviralo ono njegovo napuhavanje prije Sheriffa i Maribora, ali se pokazalo da je ipak bilo sasvim opravdano. I onda ovakav kukavički pristup u sve tri tekme?
Kao da to nije dovoljno, pokušamo neku čudnu formaciju s Portom koja se ne pokaže baš uspješnom, ali dobro, čovjek proba pa ne ide. Onda to isto kaj ni prvi put nije funkcioniralo probamo opet s PSG-om di je još manje funkcioniralo.
I kao šlag na torti stiže Krunin sindrom - umjesto da objasni zakaj igrači igraju ko strine i nemaju ni mrvicu hrabrosti, vjere i borbenosti, on tepe kak vozi Hyundai jer nema love za Ferrari, odnosno sraćka po igračima ne bi li sebe opravdao. Samo kaj nikak da mu neko skrene pažnju na činjenicu da ni vožnja Hyundaijem nije ista ako ga vozim ja ili ako ga vozi Fernando Alonso.
Vidi cijeli citat
Ima jedna druga stvar tu, psihološka...
Ljudima treba krivac, i gotovo po pravilu i uvijek je trener krivac. Nek visi Pedro. Biblijsko žrtveno janje. Tu osobinu ljudi Mamić odlično koristi.
U pincipu, i Kruno i Čačke su u pravu, dobili su polovni Hyundai, kome su još razjebane kočnice, zapušen je i zmazan, sjedit u njemu je koma, a dok voze, ovaj kaj sjedi kraj njih iz zajebancije povlači ručnu.
Ima stvari koje dobar trener može s tim Hyundaijem napraviti, ali bome treba i dobrog servisera. Moš ti ovu ekipu dat Murinju, ali bez atmosfere, uz jebanja majki igračima, guranja onih koji se moraju prodat poput Calella, Sammira, ne bo šlo.
Svi misle da je posel trenera metnut igrače "na prirodne pozicije", da je tak, svi klubovi bi mlatili sve klubove, nitko nikad ne bi zgubil. Ima trenera koji su malo manje brzi gore, ali da su svi treneri tak glupi, nisu.
Razlika između nas i onih prividno manje vrijednih klubova koji postižu nešto bolje rezultate, je cijelo vrijeme jedna jedina i fundamentalna; mi smo agencija za prodaju igrača, oni su nogometni klubovi.
Interes agencije za prodaju igrača se do neke mjere poklapa sa interesom nogometnog kluba, specijalno ak imaš novinare koji navijačima prodaju fore sa milijunima eura kao glavnom ciljem postojanja jednog sportskog kolektiva. I klubu i agenciji je bitno dobro skautirati, dovući ili stvoriti najbolje mlade igrače, igrati kvalitetna natjecanja, gurati igrače u reprezentaciju, itd.
No, u jednom trenutku se interes agencije za prodaju igrača i interes nogometnog kluba razilaze. I moš se jebat, nema tog trenera koji će to promijeniti, jer to ne ovisi o treneru. Interes agencije za prodaju igrača je isključivo maksimiziranje profita bez obzira na rezultat, a interes nogometnog kluba je najbolji mogući rezultat u granicama mogućeg buđeta.
I kad imaš trenera koji zna kaj radi, moment kad interes agencije za prodaju igrača prevagne, poput ulaska Calela u bus, makar je Vaha htio drugačije, imaš game-over.
Čak i treneri, koji su kolateralne žrtve, padnu pod određeni utjecaj agencije za prodaju igrača, i valjda zbog stockholmskog sindroma ponavljaju nesuvisle teze da se tako mora raditi, da bi se preživjelo...makar i Bate i Apoel i Dinamo prije mamića, zbog maksimiziranja rezulta dovode kvalitetne iskusnije igrače, uigravaju ih, dovode kvalitetne trenere, školuju ih, i preživljavaju, sa manje novca, i to često i tri puta manje novca, nego navodno potroši ovaj Dinamo.