svrativši na Dolac,kupivši osnovne potrebštine,sjevši na burek i jogurt,uputili smo se Ilicom ka Frankopanskoj i nabasali kod jednog izloga kućanskih aparata na dobro nam znano,uvijek nasmijano,veselo lice.pogađate riječ je o Kruni Jurčiću.iz voleja bez da ga itko išta pitao,ponudio nas je krekerima koje je slasno tamanio i predložio sastanak na Sveticama kroz kojih pola sata,što smo kolega snimatelj i ja prihvatili bezpogovorno
stigao je na sastanak deset minuta prije i ispričao se što nije uspio i ranije doć,al da je imao neki razgovor sa izvjesnim stoperom iz Turske,što smo uvažili kao valjanu ispriku.
ušli smo u kafić,gdje je Kruno pozdravio mnoštvo od 40-tak ljudi,od kojih sigurno pola nije ni znalo koji je povod pozdravu,no ljudi kulturni kakvi jesu,svi su povikali "zdravo i tebi čovječe".mignuo je konobaru i zaustio,"ja bi isto što i inače",na što je konobar lagano zatiltao i pitao "a šta to".Kruno je primjetio da to nije njegov,već onaj susjedni kafić,te se ispričao konobaru,elaborirao mu ukratko zašto je mislio da ovaj zna šta on pije,još jednom mu se ispričao i naručio kavu s mlijekom i keksić ako ima.
naručili smo i mi,narudžba je stigla i započeli smo našu priču sa kažu neki,jednim od posljednih pripadnika porodice beskičmenjaka u prirodi koje možete vidjeti
izletilo nam je jednostavno:Zašto?,čemu nogomet i trenerski poziv?-
-pogledao je na široko izbuljenim očima ulijevo,mljacnuo posljednji kreker iz vrećice i započeo;"znate,život od gdje ja potičem nije bio lak,bilo je drž,nedaj,ili u inozemstvo il se primi lopate,il na skelu,il u profesionalni sport.iako sam bio visok i pogodan za rad na građevini,izabrao sam sport i to nećete vjerovati,najprije odbojku,za koju su moje performanse bile uistinu fantastične.servis,primanje servisa,igra u polju,uistinu brilijantno,predviđali su mi Dinamo Moskvu u budućnosti,no zapelo je na bloku na mreži.taj hendikep nisam uspio nikako nadomjestiti ni trudom ni radom.i došao je Momo,prijatelj moga oca i ponudio mi da probam u nogometu,u Grudama.prihvatio sam ponudu i već se na prvom treningu vidjelo da je to to.trčao sam više od sviju,dirigirao terenom poput Stipice Kalođere,igrao toliko srčano da su me zavoljeli svi,od trenera do čistačice Milke u klubu.da ne pričam o kondiciji,znao sam po cijele noći trčati oko terena,pa nakratko zaleći na klupu za pričuve,za pola sata opet nizati krugove.i onda trkom 5km do škole.to je nešto što je urođeno,to nema svatko".
tu smo prekinuli priču iz povijesti i pitali ga da ukratko objasni na čemu će graditi treći mandat u dinamu.
-srknuo je kavu i nastavio;"kondicija je moj forte,temelj na kojem gradim svoje zamisli,svoju filozofiju nogometa.kad danas vidim ove mladiće kako upijaju moje riječi,kako rade,to je predivno i daje mi sigurnost da ćemo opet napraviti velike stvari u bližoj budućnosti".pogledao je u konobara,pa nastavio;"svi misle da je meni lako,ne bilo nikome ovako,u ovoj koži iz koje nemogu,obojan u plavo,želim pomoći klubu koji volim.zato smo uveli neke novitete o kojima sam već pričao,kondicijski noviteti,proširenje kadra sa Vesnom Mimicom i suradnicama.no nije to sve,s nama je i Veljko Đorđević koji nam pomaže u pronalaženju sebe,mislim igrača da pronađu sami sebe kad ih nemogu ja,recimo po kavanama i slično.kad se naprave takvi prijestupi,ide se direkt Veljku na raport,kratki osvrt na problem,ovisno o jačini prijestupa,psihoanaliza,kajanje,rub plača,isprika.ako to ne prođe,šaljemo Zdravku na glazuru.kod nas u kući sve štima,ja sam vojnik kluba,radim sve i sva.lako za nogomet,taktiku,to vam vjerujte nikad nije ni bilo sporno,problem leži u drugim stvarima"
tu smo naprosto ostali zabezeknuti izrečenim stvarima iz Kruninih usta i uputili mu poslijednje pitanje.
Zašto opet na klupi,nakon dve mućke potjere,nakon dva vritnjaka kakva pseto nebi podnijelo?
-zamislio se,ošinuo pogledom desno od sebe vremešnu gospođu pa ispalio;"ja bi to usporedio sa slikama iz djetinjstva,gdje smo u mjestu imali jednog starca koji je imao smokvu,koju smo u sezoni čistili redovito.on bi nas spazio,prikrao se i letvom nas tamanio po nogama i rukama.mi bi bježali,no vraćali se opet,i po smokve i po batine.mislim da sam bio jasan".
[uredio abidal anebi - 10. siječnja 2013. u 10:42]
