U svom tekstu, Dutton piše o tzv. "simptomima psihopatije". Dutton, naime, tvrdi da postoje određene karakteristike (neustrašivost, egocentričnost, impulzivnost i izostanak savjesti i empatije) koje svi psihopati dijele, ali sve ne moraju biti prisutne da bi se postavila dijagnoza. 

 

Iako površne psihoanalize nikako nisu dobrodošle, postoje određeni znakovi na koje valja pripaziti jer većina ih psihopata ima.

 

 

Psihopati su kameleoni i mogu se psihološki prilagoditi ako za to postoji razlog. Igranje na kartu suosjećanja njihovo je omiljeno oružje.

 

Oni su sigurni u sebe, otvoreni i psihički otporni i vrlo se rijetko samosažaljevaju. Međutim, odlični su manipulatori i pokušat će vas pridobiti vukući prave "emocionalne konce". Svoje će loše ponašanje pokušati opravdati na način da vas mole za podršku i razumijevanje.

 

 

Psihopati su emocionalni igrači šaha i svoje zaposlenike vide kao figure na tabli. Kao nešto čega se lako mogu riješiti, kao potrošnu robu i kao višak. Vole upravljati ljudima i tjerati ih na određene poteze samo da bi pokazali da to mogu. Nagla nametanja neprihvatljivog radnog vremena i nagrađivanje onih koji ističu mane kolega s posla, samo su neki od omiljenih poteza psihopata.

 

Ako ste se još jednom našli u situaciji da propitujete racionalnost poteza svog šefa, odgovor bi mogao biti jednostavniji nego što ste mislili.

 

 

Oni su odlični psiholozi i svjesni su da će šarmom dogurati daleko. Jedna od psihopata u razgovoru s Duttonom rekao je sljedeće: "Šarm je sposobnost da za nekog iznesete crveni tepih kako bi ih što brže i lakše naveli na put kojim želite da idu". 

 

Ako ste se našli u situaciji da je vaš šef u jednom trenu sve podredio vama, a već se u drugom nalazite u situaciji gdje ste zbunjeni i ranjivi, pali ste na šarm i možda imate šefa psihopata.

 

 

Dutton je psihopate nazvao "korporativnim vampirima" koji su spremni učiniti sve kako bi iz drugih izvukli nove ideje i u konačnici ih predstavili kao svoje.

 

To čine na sljedeći način, otkrit će vam neku beskorisnu vlastitu ideju s ciljem da vas navede da vi iznesete bolji prijedlog. Bolji prijedlog odjednom postaje njihov prijedlog i njihovo vlasništvo.

 

Ako vaš šef pripisuje zasluge drugih zaposlenika, možda je riječ o psihopatu. 

 

 

Psihopati nemaju ista moralna načela kao i ostali. Izostanak žaljenja zbog izvrtanja činjenica stvara odlične temelje za potpune neistine. 

 

Njihovi izgovori djeluju istinito, a njihove "mreže laži" vrlo često sadrže malu dozu istine na koju se oslanjaju kao na sigurnosnu mrežu u slučaju da njihova muljanja ikada naiđu na sumnju.

 

 

Psihopate vodi vlastiti interes. Mogu imati određenu zabrinutost za druge, pokazivati znakove topline, ali svi su ti interesi površni i služe samo kao "predigra" za buduće iskorištavanje.

 

Njihovi odnosi na poslovnom i privatnom planu su burni i prolazni. Prijateljstva brzo nestaju bez upozorenja čim prestanu "biti korisna". 

 

Ako vaš šef otpušta ljude bez nekog jasnog razloga, trebali bi ponovno razmisliti o tome s kim imate posla.

 

 

Oni se pretvaraju u odvjetnike istog trena kada ih netko okrivi za nesposobnost. Nikada ne prihvaćaju krivnju, ali vješti su u stvaranju lažnih dokaza koji će pokazati da je netko drugi kriv za njihove greške.

 

Psihopatski šefovi nemaju problema s tim da svoje zaposlenike koriste kao "štitove svoje reputacije" kako bi održali poziciju u tvrtki.

 

 

Njihovi mozgovi funkcioniraju drukčije. Dio mozga zadužen za emocije poprilično je "uspavan". Oni ne osjećaju strah, žaljenje ili gađenje kao ostali. No, to ih ne sprječava da te emocije odglume kako bi manipulirali drugima.

 

Najjasniji primjer je ekstremni bijes u slučajevima kada ih netko uvrijedi na osobnoj bazi, izigra njihovo povjerenje ili ne pokaže dovoljno poštovanja za njihov autoritet. Međutim, sve je to samo gluma i način da se pobrinu da takvo što nikad više ne ponovite. 

 

Dakle, ako se vaš šef brzo smiri nakon izuzetno eksplozivne "epizode", morate se zapitati osjeća li bilo što uopće.

 

 

Ono što bi većinu užasnulo, psihopate ne pogađa posebno. Oni su, kako Dutton kaže, "emocionalni androidi" što im daje neopisivu smirenost u trenucima panike. Upravo se takvi ljudi najbolje snalaze u medijima, poslovima koji se tiču financija i na određenim položajima u sklopu oružanih snaga.

 

Međutim, to ih često tjera ne nepotrebne rizike koji sve njihove zaposlenike može dovesti u situaciju u kojoj poslovi nestaju.

 

 

Hollywood psihopate često prikazuje kao opasne osobe koje vas tjeraju da se osjećate nelagodno, a neka istraživanja pokazuju da je vrlo često upravo tako.

 

Psihopati često negativno "zrače" i ljudi se pokraj njih osjećaju nemirno i svoje osjećaje često opisuju kao "od njega se ježim". Stoga, ako se ne osjećate dobro kada ste nasamo sa šefom , vjerujte instinktima