dok smo rano jutros šetali svog dobermana Astora,naletismo na čovjeka koji još od ranih 90-tih nije propustio nijedno ranojutarnje trčanje.gizdavo,stasito i ponosito,uz stenjanje ufufufufuf,ruke savijene u laktu pod pravim kutem,prsti ispruženi,lipicanerski otmjeno,stvarno lijepa slika
-opa,majstoreee-povikasmo prema njemu.-đogiramo malo.-lik se okrenu oko sebe i dobaci:"ne razumijem šta mi to implicirate.svakog drugog dana kad žena usisava stan,ja odđogiram pločice i parkete-ljutito,opet krivo shvativši opasku dobaci jedan vrlo simpatičan lik,pogotovo kad se ljuti.pogađate,riječ je o Kruni Jurčiću
no ne ljuti se dugo,par minuta laje kao malo nervozno pseto.potom se smiri i uvijek nas pozove na piće,plati uredno.na tu kartu smo odigrali i ovog puta.zaista je ugodno biti u njegovu društvu
a iskrenost je njegova vrlina.kad mu čovjek i samo malo podilazi,tada se otvara kao napaljena žena s izrazito visokim postotkom vlage u zraku.poput zrele marelice puca kad je uhvatiš i predaje se.
na tu kartu smo igrali i u jutrošnjem razgovoru-
Kruno,molim vas da mi odgovorite šta vi ustvari očekujete,kakve rezultate,kada znamo da je momčad sada poprilično limitirana,da trener čak i vašeg kalibra nemože puno više izvuć iz ove ekipe.uprava vam baš i ne izlazi u susret s pojačanjima.vi ste tražili tri kapitalca,a dobili ste polovnjaka iz bosne i odpadak iz 2.njemačke lige.kako to sve izdržavate i kako uspijevate,da se tako izrazimo od govna napravit pitu?
-pa gledajte,ja neznam otkud mi snage uistinu.sad prije nego sam se 3. put vratio na klupu dinama,imao sam dobar posao,koji mi je našao moj prijatelj Igor iz reprezentacije.biti skaut,pratiti,skitati se,biti prisutan svugdje je taman ono što sam želio u životu.putovati,gledati,snimati momčadi i igrače.tu se odmah sjetim slika iz djetinjstva kada sam znao pratiti susjedovu ženu na tuširanju,bila je to kuća preko puta moje.svaki dan između 7-8 navečer,svlačila se,ja sam je pratio,dizao i spuštao rolete i još štošta,te vrlo brzo shvatio da itekako ima potencijala.to mi je ostalo urođeno,da vidim potencijale,da prepoznam kvalitetu.i zaista sam želio taj posao skauta.-pozvao je tada konobara i naručio nam novo piće,sebi dva deci čistog rasola,pa nastavio
-zvao me Zdravko,ja sam se vratio bez razmišljanja,znajući ovu ekipu,a i ona mene.no sad nakon par mjeseci govorim otvoreno,bez cenzure,da se previše očekuje od mene.dali mi juniore,prodali mi glavne igrače,a kapitalca mogu vidit jedino ako ga na pecanju uhvatim.kažu mi da se snalazim,da radim s onim šta imam,da se nema,da je teško.neki dan tražio Zorana za marker za isctavanje taktike po ploči.kaže Zoki,nema,evo ti Moranin ruž za usta,pa crtaj s njim.pitam ga kako ću brisat ruž.kaže on meni,šta imaš brisat,daj se opredijeli više i ne mjenjaj taktiku ko gaće-uzjapuri se Kruno pa nastavlja.
-kažem im da momci smrde,da tople vode nema danima,dresovi se ne peru.kažu nema za račune.naredio sam igračima da nose doma robu na pranje.neznam,opsadno stanje.a novaca kažu mi cure u računovodstvu ima.šta hoće od mene.kako ću s ovima na Real,jebo ga ti-u očaju je Kruno