Isplati se boriti za dinamo, jer dinamo smo mi a ne oni koji su ga sustavno uništavali 
zadnjih godina na čelu sa Mamićem. 

Iskreno sam bio dosta bojazljiv kako ce se obrana snac odlaskom Tonela, ispada da smo trenutno u tom dijelu najjaci.

Slažem se, ali imam osjećaj da nas je sve manje. Ja sam danas nakon proglasa i poziva očekivao više ljudi..

Iskreno, zaboli me. Ja najviše volim ove "male" tekme. I svi koji su bili na tribini su bili zbog ljubavi prema 
onome što je dinamo nekoč predstavljao. Ponos navijača, a sad je samo  tvornica novaca ona dva brata.

Pjesma o ratnom profiteru pogađa srž.

Pjesma Plavi, plavi, meni najbolja pjesma zadnjih godina, odmah uz nju mi je od Edit Piaf Milord koju BBB pjevaju.

1 član 1 glas = Izbori = Bit ćeš opet Dinamo!

trolu jedan, dosadila ti desanka pa sad nas tu zajebavaš. probaj lijevom, imat ćeš zanimaciju sljedećih par dana

concombre, ovo tebe ide ali sumnjam da se nisi prepozno

Šimunović odličan. I nemojmo omalovažavat ("to je samo Zadar"), imali smo mi stopera s kojima je svaka tekma bila opća opasnost. Za nas, naravno.

Kiša ubija svaku volju, ja sam se dugo premišljao jle da idem ili ne, ali nije mi krivo. Pa da se nemre sklepat nekakva tenda od pleksiglasa prek istoka

Dobro navijanje, ova nova koja je zadnje pjevana je odlična. Šteta kaj nije bilo Šimunića da povede igrače da pozdrave istok, ali ajde...

Loše vrijeme je glavni krivac tu, boysi se jako dižu ovo proljeće, osjeti se vibra.

Iako ja nakon ovog danas najradije više nikada ne bih otišao na taj stadion. Ali nikada. Vjerojatno najveća moguća frustracija na svijetu je u ovom trenutku biti navijač tog kluba koji ne postoji više baš nigdje nego na tribinama.

Na svakom, ali svakom svakom svakom drugom stadionu u svijetu bi se nakon ovakvog završetka utakmice i atmosfere slavilo još pola sata na tribinama i na terenu ispod njih. Ovaj klub je mrtav, ostale su samo uspomene.

Ne bojim se ja za bojse, ja se bojim za istok i zapad..A ova tvoja zadnja rečenica je ujedno i najbolja dijagnoza ali i najveći misterij- tko će ga oživiti?

Ja po putu nisam vidio ali niti jedan znak da se igra neka utakmica..Apatija totalna, a to je najgore. Nesvijest ili ih boli ona stvar, ne znam.

Naravno da nema predaje, jer kad se rodiš kao navijač Dinama to garantira i mazohističke gene- čak i kad bi  sve to skupa odjebao jer je logično- ne možeš. Koliko još ljudi ima da im je stalo?

Ovo što Joško priča je baš lijepo i u pravu je i s malim tekmama i s emocijama, ali meni je super i kad gledam gostujuće tekme u istoj birtiji već 10 godina, s istim ljudima koji vole Dinamo. To neće i ne može umrijeti.

Samo to sve skupa treba zaživjeti punim plućima- na stadionu prije svega, onda i u gradu. A najiskrenije, slabo je svijetlo na kraju tunela.