arcturus je napisao/la:
Evo da i ja kažem. Moj klub je Mladost Ždralovi, koji je ove godine već drugu godinu zaredom prvak 3. HNL sjever. Idem na svaku utakmicu koju mi obaveze dozvole, a to je 80% godišnje. Ono što je interesantno da utakmice mog kluba imaju šarm i ritam, takmaci su relativno ravnopravni, postoji želja za nadigravanjem i osobnim isticanjem, dok je na Maximiru to vječna kamilica, jer se protivnik brani k'o Rusi u Staljingradu, bez većih ambicija prema naprijed, a igrači Dinama najčešće odrađuju posao kao prebijene mačke. Ovo posljednje definitivno pripisujem nedostatku publike zbog koje nema pritiska na igrače. Nek' proba netko u Ždralovima ne trčati, pola tribine mu odmah trpa sve po spisku i dobit će lijepu jezikovu juhu za vrijeme, ali i poslije utakmice.
Ovim ću se dotaknuti i bojkota koji su provodili najžešči navijači, on se pokazao kao potpuno promašen, jer je išao Mamiću na brk, a još je više osuo navijačko tijelo.
Vidi cijeli citat
eto, to je upravo ljepota nogometa i bit navijaštva.
da voliš lokalni klub, da jebeš majku protivniku, da svršavaš kad tvoji daju u 90., da možeš ići ih gledati svaki drugi vikend doma, opušten uz zajebanciju.
to vrijedi za zagrepčane koji prate dinamo/zagreb, varaždince i varteks, spličane rnk/hajduk i tebe kaj pratiš mladost.
i svi ovi koji prate moslavine, trešnjevke, zagorce, mladosti, metalce... nije problem ak ste usput dinamovci,hajdukovci,al problem je ak vam seksi, zgodni dinamo bude prvi, a ne vaš lokalni klub jer to je ista degradacija kluba na način kak neko svršava na real i barcu dok mu se gade dinamo ili hajduk.