AUTOR:
Hrvoje Delač

Zdravko Mamić, čelni čovjek Dinama (neka se gospodin Barišić ne uvrijedi), poznat je kao vrlo impulzivan lider koji često mijenja trenere. Tako je čovjek od 2000. godine kada je zapravo ušao u klub podijelio 22 otkaza. Znači, promijenio je čak 16 trenera u svojoj eri (Jurčić, Vlak i Ivanković bili su više puta), a po njegovim riječima nikada nije našao "onog pravog".

– Hrvatski treneri nemaju pojma o nogometu! Vidim to po najavama utakmice tih kvazi-trenerčića u medijima, sve su promašili! I zato vam sad kažem: Dinamov novi trener sigurno će biti stranac, uskliknuo je Mamić prije godinu dana nakon poraza od Austrije, ali još uvijek nije posegnuo za tim rješenjem.

Zoran se posipa pepelom

Odlučio je još jednom dati prednost nekome iz našeg dvorišta, a bila je to osoba od njegova najvećeg povjerenja – brat Zoran. No, očito ni on nije "gospodin posebni" jer rezultati su mu isti, a možda čak i gori od onih koji mu nisu valjali. Jučer mu je tako Zoki zamalo priuštio sramotu. Naime, do 90. minute dečki iz Opatije, koji nogomet igraju gotovo rekreativno, na konopcima su držali hrvatskog prvaka. Ipak, Dinamo je iz jedanaesterca izjednačio, a poslije i dokrajčio umornog domaćina.

– Ne znam mogu li pronaći prave riječi! Zbunjen sam, razočaran i ljutit... Jedina je svijetla točka što ipak idemo dalje. Odnos igrača prema igri i njihovo ponašanje na terenu bili su katastrofalni – rekao je trener Dinama nakon Opatije, ali to nije prvi put da ne zna što napraviti i da mu igrači imaju takav pristup. U listopadu prošle godine  nakon pobjede protiv Dragovoljca rekao je da momčad nije igrala prema dogovoru i da imaju previše rupa, a u prosincu iste godine nakon još jednog poraza odLudogoreca ustvrdio je kako nema opravdanja za takvu igru i rezultate te da su igrači nedisciplinirani i da ne daju koliko mogu. U veljači ovo godine Mamić je nakon još jedne utakmice protiv Dragovoljca rekao da to nije Dinamo kakvog navijači žele i zaslužuju te da će, ako bude potrebe, zaigrati s juniorima. Mjesec dana poslije izgubio je od Osijeka i izjavio da su protivnički igrači na terenu pokazali više želje i htijenja (!?), dok je početkom ove sezone nakon nevjerojatnog preokreta protiv Lokomotive kazao da su u početku bili jako loši te da s tako mlakom igrom protiv Aalborga ne moraju ni igrati. Nakon poraza od Celtica rekao da je sreću ponekad treba i izazvati, a nakon poniženja od Salzburga da je pogriješio u pripremi susreta...

No, bez obzira na sve, on je i dalje tu, još uvijek je na klupi. I dok su njegoviprethodnici ponekad izgovor tražili u tome da nisu na raspolaganju imali "Ferrari", Zoki to ne može. Zašto? Zato što je on i sportski direktor i sam si slaže momčad, a nedavno je izjavio kako ima odlične igrače.

– Tu sam već deset godina i mogu reći da je ovo najjači Dinamo u zadnjih deset godina. Samo da nas zaobiđu ozljede i bit će još predstava kao što je bila ova – rekao je slavodobitno nakon pobjede protiv Astre.

Nakon jučerašnje blamaže pitanje je hoće li i koliko još izdržati, a da Zdravko nijeomekšao, vjerojatno bi već bio bivši kao i neki treneri prije njega. Stoga ćemo se podsjetiti kako su i zbog čega treneri u Dinamu dobivali otkaze u posljednjih desetak godina, otkad maksimirski klub suvereno vlada hrvatskim nogometom.

Josip Kuže preuzeo je Dinamo nakon "lige za bedake" i preporodio klub koji je uvjerljivo osvojio naslov u sezoni 2005./06. Početkom sljedeće sezone u Europi je ispao od Arsenala i Auxerrea, što mu je gazda kluba jako zamjerio, a nakon što je u 13. kolu HNL-a izgubio od Šibenika 1:2 (prvi poraz u sezoni) – najurio ga je.

Branko Ivanković do kraja sezone pobijedio je sve utakmice, a u Dinamu se zadržao samo do zimske stanke u sezoni 2007./08. U Europi je ispao od Werdera, ali onda fantastičnom partijom izbacio Ajax i plasirao se u EL gdje je u četiri utakmice osvojio dva boda (tada je sustav natjecanja bio drugačiji) i do zadnjeg kola bio je u igri zaeuropsko proljeće. U prvenstvu je, pak, imao samo dva poraza i bio je vodeći, ali kulminacija je bio loš rezultat Dinama na Dvoranskom prvenstvu, nakon čega ga je Mamić izvrijeđao pa je otišao. Naslijedio ga je Soldo koji je do kraja sezone osvojio dvostruku krunu, ali je morao otići jer Dinamo nije igrao lijepo.

Na klupu se zatim vratio Branko Ivanković, ali zadržao se tek do studenog. Iako je bio vodeći u prvenstvu te u skupinama Europske lige nakon četiri kola ima pet bodova, smijenjen je tri dana prije utakmice sa Spartakom u kojoj bi pobjedom osigurao europsko proljeće. Zdravko mu je zamjerio što premalo vremena provodi u klubu, a Zoran što nema autoritet nad igračima. 

Momčad je tada preuzeo Marijan Vlak, Dinamo je izgubio i od Spartaka i od Udinesea te ispao iz Europe, a nakon loših igara na proljeće Mamić ga je smijenio. U sedlo je uskočio Jurčić koji je do kraja sezone osvojio dvostruku krunu, a onda je u Europi prvo ispao od Salzburga, a zatim u skupinama Europske lige osvojio šest bodova i do zadnjeg kola teoretski bio u igri za proljeće. I te sezone 2009./10. Jurčić je osvojio naslov prvaka, ali je u kupu ispao od Hajduka u polufinalu pa su se on i Dinamo razišli na kraju sezone. Klupu je preuzeo Velimir Zajec, ali već u kolovozu je dobio otkaz. Ispadanje od Sheriffa, svađa sa Zokijem i loš početak u prvenstvu bili su kobni. Nije mu pomoglo ni to što je na temelju autoriteta klupske legende barem malo vratio publiku na tribine (protiv Međimurja bilo je deset tisuća navijača).

Na scenu je tada stupio Vahid Halilhodžić koji je uveo Dinamo u skupine Europske lige i tamo osvojio sedam bodova, ali nije uspio prezimiti zbog poraza od PAOK-a u zadnjem kolu. Dinamo je u prvenstvu bio uvjerljivo prvi, a Vaha je otišao pred kraj sezone zbog svađe sa Zdravkom Mamićem. Momčad je nakratko preuzeo Marijo Tot, pobijedio dvije utakmice u prvenstvu i razbio Varaždin u finalu kupa,ali ga je Mamić odlučio premjestiti u Lokomotivu, a vratio je Jurčića. Dinamo je pod njegovim vodstvom prvi put nakon 12 godina ušao u skupine Lige prvaka, ali je tamo doživio debakl. Olakotna okolnost Jurčiću je bila što je igrao protiv Reala, Lyona i Ajaxa. No, to mu je presudilo i drugi put poslan je na burzu.

Tada je ustoličen Ante Čačić koji je do kraja sezone uspio osvojiti dvostruku krunu. U sljedećoj sezoni plasirao se s Dinamom u skupine Lige prvaka i osvojio jedan bod, a lošiji rezultati u prvenstvu omogućili su Jurčiću da se po treći put vrati. Do kraja sezone osvojio je prvenstvo, ali je u kupu ispao od Zadra. Poraz u prvoj utakmici kvalifikacija od Austrije stajao ga je glave i modre je preuzeo Zoran Mamić. Iako je u toj utakmici pobijedio, ispao je. U rujnu mu se na klupi pridružio Branko Ivanković, ali nakon mjesec dana dobio je otkaz i Zoki je nastavio samostalno voditi klub.

Rijeka ga nadjačala

Dakle, ako je Kuže morao otići zbog poraza od Arsenala i Auxerrea, Ivanković prvi put zbog Dvoranskog prvenstva, drugi put zbog nedostatka autoriteta iako je mogao izboriti proljeće u Europi, Soldo zbog ružne igre, a Jurčić nakon debakla protiv Reala, Ajaxa i Lyona, onda i Zoki mora odstupiti. Dvije godine zaredom nije uspio Dinamo uvesti u Ligu prvaka (lani je ispao od Austrije, a ove sezone od Aalborga), a u Europskoj ligi prošle sezone osvojio je tek jedan bod. Uz to, ove sezone izgubio je od Celtica, a Salzburg mu je očitao lekciju. Za razliku od svojih prethodnika (Ivanković dvostruka kruna, kao i Soldo, Jurčić i Čačić) on ni u nacionalnim natjecanjima nije toliko uspješan. Istina je, osvojio je prvenstvo i sada dobro stoji, ali izgubio je u kupu i u Superkupu od Rijeke, a momčad mu je loše izgledala i u ovosezonskim kup susretima. Protiv Ponikvi je jedva preokrenuo, a jučer je samo pukom srećom uspio izboriti produžetke i prolaz protiv Opatije. Uz sve navedeno, očito je da nema sreće (Austria, Aalborg, Celtic), autoriteta (ako je gotovo desetak puta rekao da nije zadovoljan reakcijom igrača onda je autoritet itekako upitan) i znanja (sam je nekoliko puta priznao da je kriv za poraze i da je pogriješio u pripremi). 

Kada se sve stavi na vagu, a uzimajući u obzir sve Zdravkove zakone o smjenama, Zoran je već jučer trebao postati bivši. Ili je gazda Dinama baš u trenutku kad mu je brat na klupi, pomoću Božje providnosti, što on često voli reći, odlučio treneru dati kontinuitet.