Lista nije za one slabijeg srca ili tankih živaca jer klubovi koji su uspjeli ono što Dinamo sanja 45 godina nevjerojatna je...
AUTOR:
Vanja Deželić
Izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić u klubu je od 2000. godine, ali od 2003. službeno donosi odluke kao izvršni dopredsjednik, da bi od 2011. postao izvršni predsjednik. Najuspješniji je u Prvoj HNL, ali proračun koji ima i skrivanje iza udruge građana daje mu prednost koju teško itko može stići pa je zato mjerilo Europa. A tamo se modri posljednjih godina toliko sramote da više nije čak smiješno ni protivničkim navijačima.
Iako devet puta zaredom prvak Hrvatske, Dinamo nikako ne može napraviti neki iskorak u europskim natjecanjima, iako bi prema svim mjerilima to trebao bez problema. Naime, službeni proračun od dvadesetak milijuna eura (152,600,000 kuna) sugerira nam da nije riječ o nekom malom klubu koji se ne može nositi i jačima od sebe, ali ili se ne zna kako s tim novcemgraditi nešto ili se nešto gradi zbog novca kao takvog. Ukoliko je tako, klub je uspješan - onima koji od novca imaju koristi. Samo, onda bi bilo u redu da se privatizira jer je pomalo licemjerno nazivati ga građanskim i skrivati se iza udruge građana.

Upravo zato je moguće i da se "vrti" mnogo više novca nego što itko zna, ipak modri ne moraju biti transparentni do kraja pa je ono što još znamo prihodi i rashodi - u koje nisuuključeni transferi. Zato je i to isto podatak koji nas drži u magli. Ukoliko nekoga zanima, u 2013. godini Dinamo je uprihodio 217 milijuna kuna, rashodi su 225 milijuna kuna i samim time minus je osam milijuna kuna. Ipak, zna se da je Dinamo na transfere potrošio 2,830,000 milijuna eura (21,592,900 kuna), prema tvrdnjamaTransfermarkta. Istovremeno, uprihodilo se 32,000,050 eura (244,160,381.50 kuna) od prodaje. Najveća stavka te brojke jest odlazak Matea Kovačića u Inter za 11 milijuna eura 31. siječnja prošle godine, kako kažu službeni podaci. Prema tome, samo transferi nadmašuju ukupne prihode koji su prikazani. Navijači stvarno nemaju ništa od toga, a jako je malo onih koje zadovoljava osvajanje prvenstava i Kupa u društvu bez konkurencije. A čak i u takvoj ligi kad se pojavi netko kao Rijeka nastanu problemi pa se ni takav klub ne može pobijediti u tri utakmice zaredom i takav klub "otme" dvije titule.
Sve u svemu, novac je tu, uvjeti za rad su tu, iskustvo igranja u Europi je tu. Što nije tu? Rezultati. Nisu ni navijači, ali sve to je posljedica katastrofalne atmosfere koju je vodstvo Dinama stvorilo. Također, u redu ako se izgubi u napetim utakmicama, ali ova blamaža protiv RB Salzburga uistinu je teško probavljiva jer osim što nam nanovo pokazuje da Zoran Mamić ne smije donositi odluke o dovođenju igrača, on trenutno ne bi smio biti trener ni u primisli, a ukoliko prođe trenerski put koji prolaze i neki drugi pa se dokaže neka proba opet, ne bi bio ni prvi ni zadnji koji je sjeo nanovo na Dinamovu klupu. Nije da nema opcija, neka se kali na mlađim kategorijama ili uLokomotivi, apsurdnoje više gledati kako na temelju obiteljske veze sramoti najtrofejniji hrvatski nogometni klub.
Ako netko pak ne vjeruje da ovo što se događa u Dinamu posljednjih deset sezona nije slučajnost, ili da postoje klubovi sličnog proračuna i snage liga u kojima igraju, prisjetimo se samo tko je sve od sezone 2003/2004 prezimio u Europi i ispunio nešto o čemu u Maksimiru sanjaju skoro 45 godina. A neki od njih na listi, kao RB Salzburg, prezimit će i u ovoj sezoni.
LISTA KLUBOVA (nije za one slabijeg srca ili tankih živaca):
Aalborg
Aberdeen
AEK (2 puta)
APOEL
Aris Solun
Artmedia Bratislava
Austria Beč
Basel (šest puta)
BATE (dvaput)
Brann
Chernomorec
Club Brugge
Cluj
Dinamo Bukurešt
Esbjerg
GAK Graz
Hapoel Tel Aviv
Helsinborg
Kopenhagen (triput)
Lech Poznan (dvaput)
Legia Varšava
Levski Sofia
Litex Loveč
Ludogorec
Maccabi Haifa
Maccabi Tel Aviv
Maribor
PAOK (triput)
Partizan
Rapid Bukurešt
RB Salzburg (triput)
Rosenborg (dvaput)
Slavia Prag (dvaput)
Slovan Liberec
Sparta Prag (dvaput)
Steaua (četiri puta)
Thun
Unirea
Viktoria Plzen (triput)
Wisla Krakow
Young Boys
Zürich