On je apsolutni Dinamov junak početka sezone , štoviše, nekad i spasitelj. Kao, recimo, u petak u Kranjčevićevoj. Modri definitivno ovise o njemu, kako dugo nisu ovisili o jednom igraču, Alžirac Soudani vadi vruće krumpire iz vatre. Evo, Dinamovih prvih pet utakmica sezone izgleda ovako; u Superkupu nije igrao, Rijeka je pobijedila 2:0. Protiv Žalgirisa nije bio planiran za igru, ali ga je zbog neuspjeha u Rijeci Zoran Mamić odlučio aktivirati. Zabio je gol za 1:0 koji je otvorio Litavce i presudio im. Onda je zabio, ‘ajmo reći, manje važan gol Slavenu Belupu za 3:0, pa se u Vilniusu trebao odmoriti. Međutim, bez njega Dinamo nije mogao zabiti, pa je ušao s klupe i već nakon 50 sekundi zabio za vodstvo. Gol koji je opet presudio. I onda je u Kranjčevićevoj isto tako trebao odmoriti, ali je morao ući s klupe i odlučiti. Asistencija za Pjacu pa dva pogotka za pobjedu. U 222 minute koliko je ove sezone bio na terenu zabio je već pet golova i tome dodao tri asistencije. Bez daljnjega, prva Dinamova violina, čovjek bez kojega bi ovaj početak sezone izgledao potpuno drugačije, tmurnije.

- Vratio sam se sa Svjetskog prvenstva u velikoj formi, prepun sam samopouzdanja, uistinu, sve što puknem prema golu - ulazi. Drago mi je da sam opet odlučio utakmicu svojim golovima, bitna je to pobjeda, drago mi je da moji golovi pomažu klubu i stvaranju pobjedničkog mentaliteta - pričao je poslije Lokomotive uvijek nasmiješeni Soudani, koji je nadmašio i svoj učinak od lani, kad je, također, na početku sezone bio pravo otkriće, hit-stranac, koji je odmah osvojio srca navijača i kritičara.

U prošlu je sezonu, u prve četiri utakmice, krenuo s tri gola i dvije asistencije, no imao je i veliku potporu preostale dvije trećine napadačkog trojca, Fernandesa i Čopa. Ove sezone nekako je usamljen, Fernandes je dugo ozlijeđen, a i Čop je imao problema s gležnjem, pa i nije uhvatio kontinuitet. Radonjić, pak, koji ga je zamijenio, nikako da probije i propara mrežu, možda bi mu se otvorilo. Zasad je, dakle, Soudani jedini napadač koji zabija, uz njega mreže su tresli još Pjaca, Antolić, Brozović, Andrijašević i Šimunić, samo je Pjaca zabio više od jednom. Nema sumnje, koliko god Zoran Mamić prema van ide s pričom da Soudani nije “jedan jedini”, zna i on da se u ovom trenutku treba moliti za njegovo zdravlje.

- Bez obzira što je ova utakmica s Lokomotivom bila teška i nismo briljirali u prvom dijelu, pobijedili smo i nastavili pobjednički niz. To nam je dalo novu dozu samopouzdanja, trebat će nam pred utakmicu s Aalborgom.

O Dancima u Maksimiru, zasad, malo znaju, analiza još nije napravljena.

- Nismo ih puno gledali, tek nešto sitno, ali znamo da neće biti lako. Respektiramo Aalborg, ali ne previše, dolazimo u Dansku s punim povjerenjem u svoje mogućnosti, dobri smo i idemo po pobjedu odmah u prvoj utakmici, da se što prije primaknemo prolasku u play-off - zaključio je Soudani.

Zasad toliko od njega, neka i dalje govori na terenu. Sad završava i ramazanski post, mogao bi biti još ubojitiji. Premda, nije prošao pripreme, pitanje je koliko će dugo igrati u takvoj velikoj golgeterskoj formi, pitanje je i hoće li svojim igrama ovog ljeta dodatno privući kupce i “nemoralnu ponudu” u Maksimir. No, dok čekamo odgovore, nek’ svira ona od Parnog valjka “Pusti nek’ traje, sve dok traje, dobro je...