Iako je Franko Andrijašević bio prvi na listi novinarskih želja, bivše desetkaHajduka nije htjela pred medije. Svjestan da bi svaka njegova riječ bila klasično doljevanje 'ulja na vatru', Franko je zašutio... I kada smo se pomirili s time, stigao je neočekivani poguranac od Marija Maloče. Kapetan Hajduka posljednjih se nekoliko dana počeo praviti 'većim katolikom i od samog Pape'. Dijeli lekcije dojučerašnjem suigraču i prijatelju gdje stigne, iako vrlo dobro zna da je lako mogao biti na Frankovom mjestu. Nažalost nije. Maločinu žalost. Umjesto da se zahvali Andrijaševiću što će dobiti plaću zbog njegova transfera u Dinamo, on ide džonom...

- Nije mi zabio nož u leđa, ali nije lijep način na koji je Maloča pričao u medijima. On definitivno nije netko tko je došao sa strane u Hajduk pa može tako lupetati. Vrlo dobro zna što mi se događalo na Poljudu pa sam očekivao da se barem suzdrži – priča nam Andrijašević koji se telefonski čuo s Maločom i tvrdi da su izgladili nesuglasice.

- Riješili smo, ali me pogodilo. Prijatelji smo bili, ostati ćemo to i dalje, ali ja bi u njegovu slučaju drugačije reagirao. Očekivao sam više poštovanja od njega. Ne znam jel' Maloča bio blizu Dinama ali ja sigurno ne bih komentirao na ovakav način – tumači Andrijašević. Za razliku od Maloče, s Igorom Tudorom se nije čuo. Nije bilo niti potrebe. Dojam u javnosti jest da ga je trener Hajduka 'bušio' i ponio velik dio 'krivnje' za Frankov odlazak s Poljuda.

- Kod Krstičevića je sve bilo u redu. Imali smo nesuglasica, ali smo ih riješavali razgovorom. Kod Tudora razgovora nije bilo. Nije bilo niti mog igračkog napretka. Iako sam u tri utakmice dao četiri gola, dolaskom Bukve i Illuridzea, ja i Anđelković smo završili na klupi. Zašto? Nemam pojma. Nikada mi nije dao do znanja da nešto činim loše. Nikada me nije zvao, pustio mi snimku i rekao 'Gledaj Franko, ovdje griješiš'. Ako si trener, onda je to način. Ovako, dođe utakmica, mi izgubimo a on upire prstom u mene kao da sam jedini krivac. Zašto je Tudor imao neprofesionalan stav prema meni samo on zna – ogorčen je Andrijašević koji se zapitao zašto nitko u Splitu nije potegnuo odgovornost Tudora zbog činjenice da su nakon šest mjeseci maknuti Bukva i Illuridze, a Anđelković i on su žrtvovavni zbog te dvojice. Kako bilo, poziv Dinama stigao je kao grom iz vedra neba...

- Čuo sam da se nešto kuha, ali Hajduk je prihvatio ponudu bez mog znanja. Zvali su me u klub i rekli mi da mogu u Maksimir s objašnjenjem da nisu sigurni hoću liigrati kod Tudora – otkriva veznjak koji tvrdi da je odlazak u Dinamo korak više za njegovu karijeru. Bio je svjestan da će biti onih koji će misliti drugačije, ali potpora koja je stigla iz kruga obitelji i bliskih prijatelja bila je neprocjenjiva.

- Zadnjih godinu i pol nisam se osjećao ugodno u Hajduku. Kada je liječnički pregled dobro prošao, pao mi ja kamen sa srca. U Dinamu vidim mogućnost za napredak a uvjeti su takvi da mi je samo nogomet na pameti. Nema kašnjenja plaća i razmišljanja o stotinu drugih stvari. Samo lopta i teren – priča naš sugovornik koji je potražio savjet od oca Stipe, bivšeg reprezentativca sa preko stotinu nastupa u dresu Hajduka.

- Rekao mi je da će me podržati u mojoj odluci. On zna što sam prolazio u Hajduku.

Hajduk je, dakle, gorka prošlost za Andrijaševića koji se polako prilagođava novom klubu i stilu života u Zagrebu.

- Ugodno me iznenadio pristup igrača i trenera. Drugačije je kada ti netko dođe i objasni gdje te vidi i što očekuje od tebe, za razliku od Tudora koji se znao naljutiti kada sam mu prišao s nekim pitanjima o svojoj igri i poziciji – tumači Andrijašević.

Kao svoj forte navodi pregled igre i dobar udarac. Svjestan je da s brzinom i nije baš na 'ti'...

- Brzina je nešto urođeno i na tome se ne može puno raditi. Ali, ima puno igrača u ligama petice koji nisu brzi pa imaju druge stvari. Uostalom, Ivan Rakitić nije brz ali je potpisao za Barcelonu – poentira Franko kojem će se u Zagrebu pridružiti supruga, dok u će u svlačionici nastaviti njegovati dobre odnose s nekim igračimakoje zna iz reprezentacije.

- Znam Ademija, Duju, Antolu i Broza. Na prvi dojam, u Dinamu je odlična klapa i drago mi je što ću biti dio toga. Prema meni su svi prijateljski nastrojeni i svaka im čast kako su me prihvatili. Velika je konkurencija jer su to sve odlični igrači i svjestan sam da će svaka utakmica biti borba za mjesto u momčadi – optimist je Andrijašević koji se nada da bi u Dinamu mogao postati trofejan igrač...

- Nedostajala je zdrava sredina. Dinamo se bori za sve. Za Ligu prvaka, Europsku ligu, domaće trofeje dok u Hajduku zadnjih par godina nije kako treba. Ne ulazim tko je kriv, ali sudim po svom primjeru. Jednostavno, očekivao sam više od kluba u kojem sam proveo 16 godina.*