Slazem se ali htio bi dodat jednu stvar da postiji i tu neka granica.

Oni koji pricaju da to vise nije Dinamo neka pogledaju sta je Matteschitz napravio od Austrije Salzburga.Uopce nije za usporedbu i tu bi ja isto govorio da to vise nije Dinamo.

Još sam se ja pitao koga će sad okriviti Braća kad nema huligana, nema zavedenih srba, nema druga Jove ni druga Tita, nema tzv. zzd ni šumećih tableta. Koga? 

Idemo onda definirati što je Dinamo.

Evo s jedne strane čisto materijalno: Igrači na terenu, stožer na klupi, uprava u kancelariji, skupštinari, stadion, omladinska škola? Mamić, Mamić, Mamić, Mamić, Mamić i Mamić.
Nema jedne pore u koju se on nije uvukao, koju nije iskvario i koju nije potpuno potčinio sebi, da ne nabrajam sad sve, svi sve znamo. Igraju igrači koje on osobno odabere. Igra se kako bi se on osobno obogatio, a ne uzdigao klub. Stvraraju se igrači kako bi se on osobno obogatio na njima, a ne kako bi nosili klub. Trenira ih on osobno. Klubom upravlja on osobno na svakoj razini. Press konferencije su za njegovu osobnu promociju. Skupštine odlučuju što on osobno kaže. Na stadion ulaze oni kojima on osobno dozvoli. Sve ovo gore predstavlja njega osobno i ništa više.


Nematerijalno: Emocija, povijest, sjećanja, tradicija, neki identitet i kolektivna pripadnost, svetinja, ideal Dinama. Sve ovo materijalno iznad nabrojano je trenutno najveća moguća suprotnost svakom idealu kojeg je Dinamo ikada predstavljao i ne može biti manje povezano s ovim gore nego je. Ima li veće uvrede za Dinamo nego nazvati jedan mamićev poligon za osobno bogaćenje Svetinjom?

Mamić nije Dinamo i naravno da nije i nikada neće biti. Ali pogotovo nije Dinamo niti ova njegova privatna prčija koja čak nije niti nogometni klub. Jer da bi nešto bilo nogometni klub mora mu osnovna funkcija i nit vodilja postojanja biti nogomet i sport.

Svarno bi se moralo nesto drasticno desit kao u slucaju Red Bulla Salzburga da ne bih vise navijao za Dinamo.

Ali kazem kako kome.