AUTOR:
Predrag Jurišić

Kakav je to bio apsurd, na kraju je sve postalo čak i groteskno... Većina zagrebačkih novinara, naime, u loži tijekom prvoga poluvremena utakmice Aalborg – Dinamo više je pozornosti posvetila rezultatima praške Sparte i Celtica špekulirajući hoće li Dinamo biti nositelj u kvalifikacijama za ulazak u Ligu prvaka! Povremeno bi bacili pogled prema terenu, gdje jeDinamo muku mučio s Aalborgom, nikako mu ne mogavši zabiti gol! Ti su Danci, je li, već bili otpisani, oplakani i pokopani...

Viknuli "hop" prije skoka

No to što je većina zagrebačkih novinara olako shvatila uzvrat s Aalborgom zapravo je najmanji problem. Pravi je problem što je slično razmišljala i većina Dinamovih nogometaša, viknuli su "hop" prije skoka i na kraju su prosuli sve ono dobro što su donijeli iz prve utakmice u Aalborgu. Umjesto potvrde vrijedne pobjede 1:0, stigao je teški, šokantni, užasno bolni poraz 0:2. Brojni su promašaji, to je neprijeporno, odraz pomanjkanja koncentracije (i kvalitete!), a kad nema koncentracije, to je znak da je igrač mentalno loše pripremljen za utakmicu. Osim tih promašaja, postoji još niz potankosti koje govore da ključni igrači nisu bili "u utakmici", primjerice, Ivo Pinto, pa Joe Šimunić, Arijan Ademi, Marcelo Brozović...

Plaćen je i danak slabijoj kvaliteti Prve HNL, u kojoj se pogreške ne kažnjavaju pa ih se olako i zaboravlja. Ali kad izađeš na međunarodnu scenu, nakon takvih pogrešaka odmah dobiješ brutalno po glavi! I Liga prvaka tako je opet promašena, pred plavima će sad biti teška borba za plasman u Europsku ligu.

Naravno da se sad postavljaju brojna pitanja, od onih zločestih i u pravilu beskorisnih, svedenih na osobne obračune do onih koja se moraju postaviti kako bi ovaj klub pronašao neke odgovore i napokon prebolio bolesti zbog kojih mu izmiče plasman u Ligu prvaka. Izvršni predsjednik kluba Zdravko Mamić predobro je svjestan svih minusa ove momčadi i ti su ga minusi već na početku sezone stajali desetak milijuna eura, ali i nekoliko godina života. Već mjesec dana, naime, Mamić slikovito ponavlja:

– Moramo kupiti igrače klase Fernandesa i Soudanija za obranu, treba nam jedan srednji branič i oba bočna defenzivca!

Na žalost, sve je dobro detektirao, ali je zakasnio s realizacijom! I sad se postavlja pitanje treba li uopće izdvojiti velik novac za takva pojačanja, kad je upitan i nastup u Europskoj ligi? Jer, s ovim igračima koje ima u svlačionici Dinamo bi se trebao prošetati Prvom HNL.

Svlačionica je puna, ali...

Međutim, očito je da novopridošli igrači nisu bili jamstvo očekivanog sigurnog plasmana u Europsku ligu i u kvalifikacije za Ligu prvaka! Mnogo se trošilo ovoga ljeta, a od tih prinova Eduardo i Machado tek na trenutke pokazuju da su pojačanja, Sigali to zasad nije, još manje Goncalo i Andrijašević, Pjaca je neopisiv potencijal, Wilsona čekamo, a Radonjić je već vraćen u Istru.

Dinamo je zapravo doveo igrače da napuni svlačionicu, uz pretpostavku da će igrati na tri kolosijeka, dakle da trener Zoran Mamić može mirno rotirati momčad u Prvoj HNL. No nijedan od tih novaka nije igrač prevage, a to je Dinamu bilo nasušno potrebno u ovom trenutku!

Upitno je, dakako, je li se moglo bolje kupovati, je li se mogao pronaći nekakavkapitalac poput lanjskih sjajnih "uboda" Soudanija i Fernandesa? Nogometno tržište baš i nije komponirano po Dinamovoj mjeri i ti primjeri Soudanija i Fernandesa zapravo su više plod spleta s(p)retnih okolnosti nego realnosti...