AUTOR:
Alen Peternac

Urednik ovih stranica zamolio me da odgovorim na pitanje je liDinamo promašio pri kupnji inozemnih pojačanja te je li zbog volje ždrijeba koji mu je dodijelio opasni rumunjski Petrolul na korak do još jedne promašene sezone. Pitao me i je li bolje stvarati momčad s okosnicom svojih nogometaša ili sa strancima koji nisu vrh vrhova.

Ponajprije bih počeo od osnovnog problema. A taj je da Dinamo, bez obzira na stalno sudjelovanje u europskim natjecanjima, u financijskom smislu ipak nijenajpoželjnija destinacija. Kada govorimo o Južnoamerikancima, oni će izabrati Portugal, Nizozemsku i Španjolsku, otići će u Ukrajinu, npr. u Šahtar koji može jako dobro platiti. Dinamo može platiti solidno, ali još uvijek ne može ponuditi toliko da kupi igrača iz inozemstva koji preko noći može bitipravo pojačanje. I koji može odlučiti zahtjevnu europsku utakmicu. Primjer Wilsona, za kojeg znam da je klasa, najbolji je. Došao je nogometaš koji nije spreman, jer u Portugalu pripreme počinju mjesec dana nakon što počnu u Hrvatskoj. Dakle, taj će igrač biti spreman tek početkom rujna, a to je u pravilu prekasno.

Dinamo ima jednu specifičnost. To je klub koji je prije ulaska u EU bio osuđen na stvaranje nogometaša i prodaju da bi mogao preživjeti. I žao mi je što se rijetko govori da je stvorio respektabilnu omladinsku školu. Iz nje je prodano nogometaša za oko 100 milijuna eura, a koliko znam to nije uspjelo nijednom drugom europskom klubu.

Znam da će sada neki reći što bi bilo da su svi ti wunderkindi ostali jednu ili dvije sezone. Dinamo bi imao konkurentnu momčad za Europu. To je točno, ali s obzirom na našu ekonomsku situaciju i mogućnost da se ovdje zarađuje od nogometa, a pritom mislim na prodaju ulaznica, suvenira i TV prava, od toga se kod nas ipak ne može preživjeti.

Znači da treba pronaći neki balans. Trebalo bi pokušati ne prodati sve te mladiće i dovesti igrače samo za pozicije koje su problematične. Jedino što mogu zamjeriti Mamićimajest to što ipak nisu dobro popunjavali Dinamovu posljednju liniju. Na tim su pozicijama plavi preslabi da bi igrali na onoj razini na kojoj oni žele, a to je prije svega Liga prvaka.

Dakle, jedini je lijek da se kupuje pametno te da se to učini godinu dana prije zacrtavanja najvećih ciljeva. Ključno je, dakle, da momčad i isti trener provedu jednu sezonu zajedno. Da je prošle sezone Europska liga iskorištena za izgradnju momčadi, koju bi se potom popunilo eventualno s jednim ili dva igrača, momčad bi sada bila spremna za europsku sezonu. Ovako, sada će joj u igri protiv Rumunja biti jako teško, jer Dinamo danas ne izgleda kao momčad nego kao skup interesantnih igrača kojima, nažalost, ne možemo odrediti krajnje dosege.