Kažu da ženskoj intuiciji treba vjerovati. A ona govori da je shopping najbolja terapija. Lijek od depresije. U Maksimiru su, eto, poslušali ‘ženski zakonik’ i svoju tugu odlučili liječiti upravo kupnjom. U Dinamovu ormaru ‘robe’ je sve više, na nekim je dijelovima ona , nakon dolaska Ognjena Vukojevića i Angela Henriqueza vrlo gusto posložena.
Recimo, obrambeni štit nije predebeo. Duplikati na bekovima, ali u sredini zadnje linije još uvijek nema previše opcija. U trenerovoj svlačionici pali se alarm već kad, kao jučer, Jozo Šimunović osjeti bol u mišiću, pa ne može trenirati punom snagom, nego samo trčkara oko igrališta. Promjenjivi Sigali i kritizirani Šimunić tada ostaju jedine opcije. Bit će bolje, kvantitativno barem, kad se vrate Taravel i Addy, međutim, još poneki igrač u tom dijelu momčadi ne bi škodio.
No, onda dolazimo do sredine terena. E, tu je već prava gužva. Dolaskom Vukojevića brojka se popela do čak devet veznih igrača. Jasno je da će uvijek više biti onih koji će sjediti na klupi, pa i na tribini, nego koji će igrati.
- Dobro je što na svim pozicijama imamo alternative, a imat ćemo, valjda, preko 30 utakmica ove jeseni, dakle, bit će mjesta rotacijama i promjenama. A sad je na nama iz stožera da pričamo s igračima i objasnimo im situaciju, da ne bi bilo previše nezadovoljnih - rekao je Zoran Mamić još na pripremama kad gustoća još nije bila tako izrazita.
Dakle, uzmimo da će u jačim utakmicama, možda već protiv Petrolula, Dinamo igrati s dvojicom defenzivnijih veznih, dva će mjesta uzeti Vukojević i Ademi. Njih dvojica su i inače važni kotačići u Dinamovoj priči, teško da će baš stalno jedan drugome grijati klupu... Jedno mjesto, najviše dva, znači, ostaju za Brozovića, Machada i Antolića, koji bi, pak, polako mogao gubiti poziciju na krilu jer i tamo ima dosta opcija. A gdje su Goncalo, Andrijašević i Ćorić? Ne, nema mjesta za sve niti na klupi, a kamo li na terenu. Zapravo, koji god sustav da Mamić odabere mjesta za sve ionako nema.
Sad je sve gušće i u napadu. Čop i Henriquez u špici, može i Wilson, koji sa Soudanijem, Pjacom i Fernandesom konkurira i za mjesto na jednom od krila. Koliko opcija, rekli bismo, slatke brige. Naravno, jaka konkurencija želja je svakoga trenera, Dinamo doista nije imao ovoliko igrača na raspolaganju, no, ona donosi i taj “minus”, što igrači mogu postati nezadovoljni. Pogotovo u Dinamu, gdje su više-manje svi, igrači došli da bi igrali, imaju neki pedigre od ranije i ne slažu se da trebaju biti samo “back up” opcija. Zoranu Mamiću i suradnicima trebat će dovoljno mudrosti da zadovolje ambicije i apetite svih igrača, da pronađu najbolji balans i iz svih izvuku maksimum. I, naravno, da sve to ne utječe na atmosferu u svlačionici. Ipak, kad se sve zbroji, Mamić je u situaciji na kojoj bi mu mnogi treneri zavidjeli.