AUTOR:
Zoran Vitas

Prošlo je već 47 godina od vjerojatno jedinog uspjeha koji se u Zagrebu ne zaboravlja. Na današnji dan 1967. odigrala se u Leedsu druga utakmica Kupa velesajamskih gradova. Modri su uspjeli obraniti 2:0 iz prvog susreta.

– Nismo bili svjesni o kojem je uspjehu bila riječ, prisjeća se kapetan Rudi Belin. – Autobus nas je vozio do uprave kluba u Haulikovoj, a problem je bio što je u taj prostor kod zgrade moglo stati tek dvije, tri tisuće od onolikog mnoštva koje nas je pratilo gradskim ulicama, prisjeća se.

Slaven Zambata prvi je Hrvat koji je u ruke primio tako važan nogometni trofej.

– Pehar mi je predao Sir Stanley Rouse, apsolutna nogometna veličina s kojom se danas teško netko može usporediti. Leeds je imao tu sjajnu generaciju pojedinaca u Bremneru, Jackieju Charltonu, deset su godina naprosto harali. Igrali su onaj klasični otočki nogomet s puno nabacivanja, no naša „balkanska barijera“, Blašković,Brnćić, Ramljak nije im dopustila praktično ništa, sjeća se popularni Zambi.

– Za nas je bio šok odlazak Branka Zebeca koji nas je uvjerio da smo mi ti koji trebamo ići po pobjedu protiv velikih europskih momčadi s kojima smo igrali. Nogometni Buster Keaton, kako sam ga volio zvati, bio je i odličan psiholog, s minimumom riječi postizao je najviše. Začudilo me, ipak, stanovito Charltonovo podcjenjivanje. Pitao je ima li u Zagrebu hotel, topla voda. I eto, moj je zadatak bio da ga čuvam kod izvođenja kornera, mislim da me dobro zapamtio, zadovoljno će veliki plavi strijelac.

 – Tradicija se nastavlja, reći će Rudi.

– Naš Dinamo danas ima svjetsku školu nogometa, nosimo se s Europom bez obzira na kvalitetu naše lige, što znači da je u klubu napravljeno nešto odlično. Pogledajte u kakve klubove odlaze naši igrači. Mi nismo to mogli, danas je to trend i može se samo čestitati klubu koji se s tim može nositi, ponosno će kapetan plavih.

 – Moja je životna priča nogomet, moje je zdravlje priča o nogometu i zato bih želio da se momčad za ovaj jubilej još jednom okupimo a bilo bi nam drago da nam se pridruže gradonačelnik Milan Bandić, počasni predsjednik našeg kluba Mirko Barišić, naš prijatelj Zdravko Mamić i naši veliki prijatelji iz HNS-a Davor Šuker, kojeg sam i trenirao, gospoda Damir Vrbanović, Zorko Srebrić, Ivo Šušak te izbornik Niko Kovač kojeg bih volio upoznati. Nakon takvog veselja bio bih još zdraviji, kaže nam Rudi Belin koji vjeruje da će Dinamo opet dobiti takvu priliku kao i 1967.