Ono što se dogodilo u subotu, na neki je način prelazak svih granica. Svega smo se nagledali, i prekida i baklji i tučnjava i uvreda, svega. Ali da jedan klub radi solidariziranja s dijelom navijača ne izađe na teren, to je - presedan. Postupak koji govori da je stvar otišla uistinu (pre)daleko, ali prema raznim navijačkim raspravama, anketama na društvenim mrežama i općenito javnom mnijenju čini se da kao da je ovo tek početak, da teško topništvo tek stiže na frontu.

Teško je i čitati sve te forume i chatove, pratiti prepucavanja, sudjelovati u raspravama. To su sve manje razmjene mišljenja, tu je sve manje polemike argumentima i traženja zajedničkog rješenja za dobrobit nogometa. Prevladavaju grube riječi, podjele poput “ili si s nama ili si protiv nas”, na forumima sve se češće može i naići na izraze “ako treba, poginut ćemo...”, ili “sve ih treba uništiti”...

Prijete jedni drugima, razuma je sve manje, bijes, mržnja i agresija preuzimaju vlast. Mamićevci i antimamićevci, nitko više ne razmišlja da postoji neka neopredijeljena sredina, nogometna je scena definitivno polarizirana.

- Nećemo stati na ovome, više nema povlačenja - napisao je na forumu netko od ultrasa koji, očito, podržava što se dogodilo.

Činjenica jest da je potez hajdukovaca naišao na osudu brojnih nogometnih zaljubljenika, međutim, veći je broj onih koji su Bijelima zapljeskali.

Jasno, radikalni BBB-ovci, koji već dulje ratuju protiv Dinamove uprave, na društvenim mrežama daju podršku Torcidi, u raznoraznim anketama na internetskim portalima i stranicama Hajdukov potez dobiva dosta “lajkova”. Jako rijetko, jedva da se nađe, nudi se neko rješenje koje ne bi bilo crno-bijelo, koje nije “ili-ili”. Kao da se sva frustracija naroda, zbog svega što se događa u njegovoj svakodnevnici, pretočila u priču o hrvatskom nogometu.

- Uvijek je bilo buntovnika i protivnika, međutim, ovo je nešto više. Ovo je pokret otpora do oslobođenja - naišli smo i na takav post.

- Neće vam uspjeti, nećete liječiti svoje neuspjehe na nama normalnima. Hajduk treba izbaciti iz lige! - poručuju drugi.

Čitajući sve to, analizirajući, razgovarajući, doista je dojam da sve to ide samo u jednom smjeru. U smjeru da nema povlačenja, što god to značilo. U smjeru sve manje razuma, sve težih riječi i, čega se najviše i bojimo, sve težih postupaka. To je ono što svi znaju, čega su svi svjesni, ali pitanje na koje nitko nema odgovor glasi: koliko će ovo daleko otići, kakve će biti posljedice, kolike će biti žrtve?

- Ljudi, smirite se, zaustavite ludilo, pa ima u državi većih problema od nogometa - jedan je od trezvenijih komentara na ovu temu. I jedan koji je ostao bez previše osvrta.

Svi su nastavili po svome, sve dalje od zdravih polemika, argumenata, sve dalje od normalnog svakodnevnog navijačkog rivaliteta ili antagonizma.

- Rubikon je prijeđen!

Mnogi su to napisali. Možemo samo nagađati što znači... Zaustavite ludilo, dok nije kasno!