Približava se trenutak konačne istine. Može li Dinamo izvući europsku sezonu ili će se nakon susreta s Astrom podvlačiti crta pod neuspjeh? Modri su dugo bez utakmica, u zadnjim se susretima nisu baš proslavili, a “generalka” s Hajdukom uoči odlaska u Rumunjsku, znamo kako je završila. Međutim, alibija nema, stvarno nema, u Giurgiuu “igra” samo pobjeda, ništa drugo.

- Mi istinski vjerujemo da još možemo prezimiti u Europi. Sve ovisi o nama - rekao je neki dan Jozo Šimunović, a govore to i svi u Maksimiru. Iako se, kažemo, u posljednjim utakmicama činilo da Dinamo za takvo što nije sposoban, jedna utakmica i tih 90 minuta mogu sve promijeniti. Uostalom, i Zoran Mamić je, dan nakon onog strašnog poraza od Red Bulla igračima u svlačionici kazao:

- Morate dignuti glave i vjerovati do samog kraja, jer šanse još ima. Ako ne vjerujete, onda nećete ni uspjeti!

Ne znamo je li u reprezentativnoj stanci uspio igračima usaditi pobjednički, pozitivni duh. Zadnjih dana ionako se najmanje pričalo o nogometu, no jedino je nogomet ono o čemu sad u Maksimiru moraju razmišljati. Nema alibija, nema drugog puta. Osim pobjede i Red Bullova (barem) boda u Glasgowu. Tada bi zadnji susret sa Celticom odlučivao o prolazu.

Ne znamo koji će sastav Zoran Mamić postaviti na travnjak u Giurgiuu, pretpostavljamo da će biti sličan onome koji je trebao istrčati protiv Hajduka. Eduardo - Pinto, Šimunović, Taravel, Pivarić - Ademi, Brozović, Antolić - Soudani, Henriquez, Čop. Još je rano, jučer su bila tri dana do susreta, ali nije da Mamić ima previše mjesta i opcija za manevar. Ibanez umjesto Pivarića, Vukojević kao dodatna snaga u sredini, međutim, ta formacija nije treneru baš previše draga. Naprijed bolje od ove trojice nema, budući da se Wilson nije pokazao kao golgeter, a pitanje je hoće li Fernandes nakon incidenta na treningu biti nagrađen igrom od prve minute. Pjaca, nažalost, također nije među glavnim glumcima. Ostavljamo mogućnost da Mamić do utakmice štogod promijeni, ali, mjesta za previše filozofije nema, oni koji su trenutno najbolji moraju srediti Astru.

A tradicija je definitivno uz Dinamo. Rumunjska je maksimirskom klubu već dugo, dugo, domaći teren. Zadnji su put službenu utakmicu Dinamovi igrači izgubili još daleke 1977. od bukureštanskog Sportula 1:3 u Balkanskom kupu. Prije toga svladao ih je i 1967. Petrolul (0:2), međutim, tada je Dinamo prošao dalje. Još ranije Steaua, Dynamo Pitesti i Rapid nisu na svom travnjaku uspjeli dobiti Zagrepčane, a od samostalnosti Dinamo je slavio kod Steaue (2:1), Temišvara (3:0) i Petrolula (3:1). Astra je još jedna prilika, momčad koja nema rezultatskih ambicija, Modri trebaju nastaviti niz. Sjetimo se, u Ploiestiju je bilo teško, domaćin je imao šansi za vodstvo, presudili su pred sam kraj Čop i Machado. Onih 5:1 iz prve utakmice pokazuju da je Dinamo kvalitetniji, treba to pretočiti u igru na terenu.

Cijela jesen, dakle, stane u ovih 90 minuta. A ako bude uspješno, onda i u onih zadnjih 90 minuta sa Celticom u Maksimiru. Utakmica sa škotskim velikanom, mnogima u Hrvatskoj voljenim, bila bi željeni kraj još jedne turbulentne polusezone. I spas jeseni. Još uvijek zvuči nestvarno da će taj susret odlučivati, ali s pobjedom u Rumunjskoj sve je moguće!