Kazao je prije nekoliko dana Jose Mourinho da je stadion Chelseaja Stanford Bridge postao prilično komoran, dodavši da se tamo ne osjećaju kao kod kuće. Nije to samo tako u domu Bluesa, Modri nogomet danas diktira tempo u kojem, očito,novac postaje primarna preokupacija, a sve drugo sporedno.

Fotogalerija

Postoje međutim, određeni baksioni koji prokose modernim tekovinama nogometa, postoje doduše i navijači koji iz prkosa, bunta, ili pravde, kako hoćete, pokreću neke nove stvari u kojima iskazuju ljubav i privrženost. Da je kojim slučajem veliki portugalski stručnjak svratio u Draženov dom, predpostavljamo bi prvo okrenuo broj svoga mecene Romana Abramovića i uskliknuo "imamo pojačanje". To pojačanje, ipak, ne bi bilo igračko, već upravo ono veće za žudi - navijačko...

Četiri tisuće navijača ispunilo je Cibonu kako bi zajedno s Futsal Dinamom proslavilo naslov jesensog prvaka, tamo neke druge HMNL Sjever. S druge strane parketa bio je Patriot, a momci Mate Čuljka slavili su s uvjerljivih 5:0. To, međutim, neki će reći, nije povod dolaska velikog broja navijača u Draženovom domu. Mnogi će, a možda su zaista u pravu, dodati da velika većina tih ljudi ni ne zna pravila futsala, a kamo li da zna nabrojati više 2-3 igrača kluba. Ipak, izuzev jasne ambicije koje taj klub gaji, Futsal Dinamo večeras je okupio masu koja je točno 100 minuta frenetično navijala u slavu kluba koji se inače nalazi na istoku grada, na stadinu kojeg mnogi zaobilaze. Neki na njega doduše i ne smiju ući. Košarkaška dvorana je prvi puta u svoja njedra primila futsal, i ljubav je postala javna; sinergija parketa i tribina uz isključivo slavu kluba, bez krivih glagola, zaista je stvarala atmosferu kaoja je nakon svega nudila samo jedan dojam: Božić u Cibonu došao je ranije nego inače, samo je ovoga puta bio zaogrnut plavom bojom.

Neki će reći da je utopija. Možda su u pravu. No, ako i jest, 4000 ljudi rado se s njom saživila, bila je to utopija u plavom, bila je to njihova utopija, samo njihovog Dinama - Dinama...