misli 21.stoljeća....
spreman sam uložiti u klub vlastiti novac i novac koji ću pronaći preko svojih kanala.vlasnik sam slovenskog kanala TV Planete,Kosovske Pinjk televizije te suvlasnik preko 20 kanala i plovnih puteva.to su trase kojima ću dopremiti novac kada otpočne borba za klub.neki dan sam rješavajući papire za neku parcelu na Sveticama,nabasao na Mirka koji mi je mahnuo i nasmijao se i mrmljao sebi u bradu ..
prekinuo sam ga usred priče i ponudio da sjednemo na piće u kafić Konte.rekao mi je da ne pričam nikome o tome.kada sam ga upitao o čemu da ne pričam jel nije ništa ni rekao,kazao je mi opet za začepim škrbavu gubicu.pozvao sam konobara koji je odmah prišao i upitao nas da šta ćemo popit.kazao sam mu da pričeka par minuta da se aklimatiziramo...
tada je Mirko kazao da ne vjeruje nikome,pa ni meni.kaže jedina kojoj vjeruje i koja zna je Božica i da ona stiže kroz par minuta pa će mi sve objasniti.primio me za ruku,tražio žilu da mi izmjeri puls.kaže "88 u minuti" i upita me da šta sam nervozan.odgovaram mu da sam inače u društvu uvijek uzbuđen i da ga to ne brine.u taj tren zvuk zvončića na vratima lokala ukazuje da netko ulazi u kafić.eto ti Božice i Mirko otkopčava crni baloner,skida šal i kožne rukavice,ustaje i ljubi Božicu.ona sjeda i pokretom glave priziva konobara.konobar opet prilazi i upita da šta bi društvo popilo.Božica odgovara da se strpi da se dogovorimo.pod nekim veom tajne sjedili smo par minuta,gledali se međusobno ispod oka i Mirko mi opet hvata lijevu ruku,nervozno traži žilu da mi izmjeri puls.isto radi i Božica koja me hvata za vrat i traži vratnu žilu.odmičem se naglo u desno i tu me Božica noktom zakači po vratu,odlomi madež koji je i tako bio namijenjen za skoro paljenje i odstranjivanje u klinici u Beču.kliknem "jao Božo,jeble te pandže predugačke" i pozovem ponovo konobara.već pomalo žedan i izmučen naručim sebi kuhano vino i njima šta će...
pa dobro starci o čem se radi,imate osobu od povjerenja pored sebe,dajte ljudi kažite-zavapim prema supružnicima.
kaže Mirko "Kruno idemo".pa di idemo,konobar još piće nije donio,čekajte ljudi..
-me na spodobo malograđanska.idemo u privatizaciju i nedo ti majka da ideš u medije s tom informacijom.
to za mene i nije neka novost,znam za to već par dana-iznenadim ih.u tom trenu su se pogledali i bez riječi se obukli i ostavili me samog u kafiću s neplaćenim računom za piće,al osokoljenim potvrdom da se kreće u privatizaciju.pozvao sam konobaru piće i pritom ga uspio nagovoriti da riješimo račun popola.od tada mi se prijeti telefonskim pozivima u sitne sate da je od mene procurila ta vijest.tražio sam ispis poziva i zabranu pristupa meni i mom broju telefona.....
[uredio abidal anebi - 09. prosinca 2014. u 10:06]