Iza nas je napokon jedan “normalni” nogometni vikend. Prvi u posljednja tri tjedna, koje su obilježili navijački neredi u Milanu, pa Hajdukovo odbijanje odigravanja derbija, pa prosvjedi na splitskoj Rivi… Sve to uz obilje medijske grmljavine, ponekad šizofrenih ili paranoičnih komentara, pretkazanja “revolucije” i u najmanju ruku nespretnih izjava nekih od aktera domaćeg nogometnog cirkusa. Prošli vikend odigrane su sve utakmice prvenstva, prosvjeda ni novih incidenata nije bilo, vratio se predsjednik HNS-a, a prvi dopredsjednik gostovao je na televiziji u emisiji koju tek uz najbolju volju možemo nazvati kontroverznom, jer u njoj nismo saznali gotovo ništa što već i ranije nismo znali.

Jedna od stvari koja je u tom intervjuu potegnuta, a nije istjerana na čistac, pitanje je novca koji Grad Zagreb daje Dinamu. Iako su donedavno iznosi bili veći i nenamjenski, danas potpora iz gradskog proračuna iznosi dvadesetak milijuna kuna godišnje, od čega 10,8 milijuna otpada na Dinamov omladinski pogon, a ostalo na održavanje stadiona koji je u gradskom vlasništvu. U Dinamu mogu reći - i govore - da to nije potpora profesionalnom sportu, što bi bilo nedopušteno. Naime, Zakon o sportu propisuje da se financiranje profesionalnog nogometa odvija sukladno propisima državnih potpora definiranim u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije(UFEU), gdje se takve potpore načelno zabranjuju ako utječu na tržišno natjecanje. Usred svih recentnih događanja, u drugi je plan pala činjenica da Europska komisija trenutno vrši uvid u prirodu transakcija između grada i kluba, odnosno preliminarnu istragu kojom se želi utvrditi predstavljaju li one državnu potporu ili ne.

Iznos od 10,8 milijuna kuna viši je od kompletnih godišnjih proračuna nekoliko hrvatskih prvoligaša. Drugi nemaju takav priljev novca i moraju se sami pobrinuti za financiranje svojih omladinskih pogona, a Dinamo je na novcu poreznih obveznika izgradio jednu od najuspješnijih akademija u Europi. Onu iz koje su došli “svjetski prvaci u Manchesteru” i iz koje dolazi 11 od 11 prvotimaca Hrvatske U17 reprezentacije. Ta djeca već s navršenih 17 potpisuju profesionalne ugovore, a već godinu-dvije kasnije (Kovačić, Jedvaj, Halilović…) Dinamo na njihovim transferima kasnije zarađuje puste milijune eura. Je li to narušavanje tržišnog natjecanja? Pomaže li financiranje klupske akademije iz gradskog proračuna Dinamovoj dominaciji u Hrvatskoj? Zaključite sami.

Međutim, bitna je i jedna druga stvar. Ako Europska komisija utvrdi da doista jest riječ o državnoj potpori (a kako drugačije nazvati (su)financiranje kluba javnim novcem?), ona će biti proglašena nezakonitom, zato što je Grad Zagreb bio dužan obavijestiti Europsku komisiju o svojim planovima za dodjelu potpora, kako bi se moglo utvrditi je li takvo što dopušteno. Drugim riječima, Grad je morao preko Ministarstva financija tražiti očitovanje o načinu dodjele novca Dinamu. Grad to nije napravio prilikom donošenja proračuna za ovu godinu; koliko je poznato, nije to (još) napravio ni za iduću. Dinamo, naravno, neće propasti ako mu Grad zatvori “slavinu”, ali ako se ispostavi da je primio nedopuštene i/li nezakonite potpore, morat će ih vratiti zajedno s kamatama. A znamo da je u posljednjih osam godina ukupno od Grada primio gotovo 250 milijuna kuna…

Na kraju bi o trošenju novca građana Zagreba mogao odlučiti Bruxelles, ali ceh za to ne bi platili oni koji su to omogućili, nego - Dinamo. Bila bi to stravična cijena za proteklo desetljeće dominacije.