nepratim, jel bilo vise ljudi?

Šta se nije spominjalo pola milijuna??

Što će sad na Zoranovo lumpanje po Srbiji za vrijeme najveće agresije reći veliki 'rvat Rudi? Poznato je da je protivnik svega što dolazi s istoka, nekoliko puta smo svjedočili i izvikivanju parola ZDS, mislim da takav hardcore Hrvat ne bi ni u kom slučaju trebao prijeći preko ovoga.

Zoki je bio na najisturenijim polozajima u Zemunu, na staroj hrvatskoj granici

avangarda bez straha onda i danas

...je, je, Zoki je pokušavao, kao provjereni hrvatski domoljub, pretvoriti FK Zemun u NK Zemun i učlaniti ga u hrvatsku nogometnu ligu...

Ma, to čak nije ni za šalu.

Nije to taj smrad.

misli 21.stoljeća....
neznam otkud informacija o vezi Zorana i Zemuna u medijima,al u jedno sam siguran.ja sam to znao onda i sada.šutio sam onda,al sada neću.Zoran i ja smo ne krijem veliki prijatelji i kumovi pravi.u to ratno vrijeme talentiran mladić poput njega tražio je destinaciju gdje će u miru moći odigrati dok se ne primiri situacija.sjeli smo u tadašnji bistro "delfin" na sveticama i razmišljali što i kako dalje..naručili smo si piće i Zoki me uhvati za vrat i kaže da ono što ću sad ćuti ne pričam nikome,čak da i ne ponavljam ni samome sebi u sebi.kažem mu:"pa reci,znaš mene"..
kaže:zvao me Goca Roterdam i želi da odigram sezonu u Zemunu.kaže pusti priče i dolazi.treba mi zadnji vezni i po potrebi bi me koristio na stoperu.šta da radim Kruno.ovdje toliko gori i bojim se da će da dogori"...
zagrlim ga i osjetim olakšanje ko na izlasku iz toaleta.reko sam mu:"idemo kume zajedno,ja ću te voziti tamo".. skrivajući mu tada već isukanu ponudu istog kluba za moje usluge.rekao sam mu da se spremi i da idemo u ponoć.odradio sam brzinski servis na stojadinu,natočio goriva taman za put i pokupio Zorana baš u dogovoreno vrijeme.promrzao,u crnom baloneru i sa šubarom na glavi stajao je na uglu Šubićeve i Zvonimirove.nisam ga odmah prepoznao već tek kad mi je mahnuo nekim bijelim fasciklom.pitam ga da šta će mu papiri,mislim si bolje što manje da se zna o nama.zajebavat će nas naši i njihovi na punktovima,ko zna šta nas čeka na putu.kaže Zoki:nije to mili fascikl,to je komad stiropora što mi brat dao za sreću.tu me prođu sve brige i krenemo lagano kroz slobodan teritorij,pa preko Mađarske do Srbije.dogovor je bio da samo ja ko vozač pričam,a on da šuti što više može.najviše su nas maltretirali Mađari zato što su mislili da smo cigani koji bi radili na crno u Mađarskoj,a kojih ionako imaju za izvoz.a kažu ovi naši su vrijedni,a ovi nomadi ih muče,kradu i nanose štetu.popustili su tek kad smo im pokazali vreću s kopačkama i dresove i pustili nas dalje da putujemo prema planu i programu.
do Zemuna smo stigli oko podneva.zgrada kluba novouređena izvana,na vratima iste dočekuje nas Goca Roterdamski,manje poznati brat slavnog Joce Amsterdama i kaže:
-dobrodošli u moj kraj.srećan sam što vas vidim,pa ajde da popijemo po jednu...dolazi rasna crnka sa bocom i čašama i toči u njih rakiju.otpijemo dve runde i Goca nastavlja:
-dva velika igrača potpisujem u minut.imamo mlad tim,a sa vama će da bude moćniji i ima da konkuriše kako bog zapoveda..tu me Zoki pogleda i shvati da sam i ja dobio ponudu istog kluba.nasmije se i poskoči ko malo dijete,zagrli me i vikne:kume moj...
Goca sve to gleda sa strane i ko pravi gazda zapovijedi:
-iznesite još rakije i hrane za momke.iznesite i  vešalice i da ih pogostimo ko ljude...
konačno,baš je vrelo kod vas-zaderem se da svi čuju.tada je nastao opći kaos u odajama kluba jer sam počeo skidati jaknu misleći da stiže vješalica za nju.tek sam kad mi se vešalica topila u ustima shvatio o čem se radi....