“Kakvo smiješno Ministarstvo poljoprivrede, kakav fu..... Tihomir Jakovina? Pa taj ne razlikuje Modrića od modre galice!”, zavapio je očajni ministar pred suradnikom koji mu je uručio premijerov nacrt unutarvladine reforme. U dokumentu crno na bijelo piše da je 1. HNL ogledni primjer uspješnog OPG-a i zato, logično, ima preći u nadležnost ministra poljoprivrede.

Da stvar zaudara, oni oprezniji shvatili su već kada jeŽeljko Jovanović nogometnu organizaciju proglasio “močvarom”. “Ovo nije slučajno. Što smjera taj dizač utega?”, zapitao je predsjednik Šuker najbliže suradnike na predsjedničkom kolegiju. “Bojim se da je u pitanju nekakva prenamjena nogometnih terena u biljne i životinjske rezervate. U svakom slučaju, neka gadost”, procijedio je namršteni Vrbanović prije nego što je otvorio prazan nalog na računalu i započeo pisati... “Štovana gospodo Blatter i Platini, ovim putem obavještavam Vas da se politička vlast u Hrvatskoj namjerava perfidnim metodama obračunati s nezavisnom nogometnom organizacijom...”

Godinu ili dvije kasnije znamo da su šefovi HNS-a nepotrebno nadigli frku i paniku međunarodnih razmjera. Organizacija se ubuduće, barem onaj njezin dio kojeg zovemo 1. HNL, umjesto ratnoj retorici vladajućih političara može nadati državnim poticajima. Tako plodan i razgranat biznis sadnje i presađivanja igrača iz istog plastenika na adrese klubova diljem Hrvatske, sve u svrhu promicanja održivog nogometnog razvoja i pomicanja granica regularnosti, objektivno zaslužuje nagradu. Kad već pravilnici o natjecanju ne zaprječuju kazne...

Da 1. HNL u praksi radi kao dobro uhodan “opege”, jasno je otkako je Dinamo svoju drugu momčad zvanu Lokomotiva doveo do prvog natjecateljskog razreda. Godinama već najljepše maksimirske “sadnice” rastu na drugoj savskoj obali, pod nadzorom “agronoma” izabranih u Maksimiru, da bi kroz izvjesno vrijeme bile presađene natrag u matično dvorište. Stvar je zdravo prokrvljena, od nje koristi imaju svi, osim možda Rijeke i Hajduka, ali nažalost nije dovoljna da na životu održi 1. HNL. Čak niti nakon što je temeljito okljaštrena i upakirana u format od 10 klubova.

Kako bi stvar izgledala organski zdravo, privlačna za reklame i za tv-highlightse, Dinamo nastavlja upumpavati proizvode diljem HNL-a. Istri 1961 ove sezone su posuđeni (od nje netom kupljeni) Dejan Radonjić plus Zvonko Pamić i Dino Špehar. U Rijeku su već ranije ugrađeni bili Ivan Tomečak, Ivan Krstanović, Mate Maleš, Andrej Kramarić i Ivan Boras, koji se u međuvremenu vratio u drugu momčad “modrih”.

Neki na papiru značajniji “kooperanti”, što zbog ponosa što zbog straha od navijača, izbjegavaju ovakva kriva srastanja. Da ih održi na životu, maksimirski OPG tada im iz arboretuma iščupa Franka Andrijaševića i za tu nimalo endemsku vrstu igrača plati 750 tisuća eura, iako zna da će Franko u najboljem slučaju glancati klupu.

Početkom tjedna pred vratima stečaja našao se osječki rasadnik. Od bacanja u najniži rang spasit će se samo pronalaskom sedam milijuna kuna, što znači da Dinamo ponovno mora u “interventni otkup”, kao i onom prilikom kada su “modri” kupovali Špehara “pred nosom Bayernu”. Sada su mete talentirani Barišić i Mišić, kojima će se vjerojatno pridružiti Addy i Husejinović...

“Na koji račun da uplatimo pet milijuna kuna poticaja vašem OPG-u?”, pitat će na božićnom domjenku ministar Jakovina šefa nogometnog rasadnika. “Polovicu iznosa NK Zadru, drugu polovicu NK Zagrebu, molim”, odgovorit će Zdravko Mamić.