misli 21.stoljeća...
ne osjećam se krivim radi zbivanja 13.05.1990.šta sam mogao tada,nisam imao nekog izbora.i danas bi učinio isto...
kao mladić od 20 godina i par mjeseci,već formiran i kao nogometaš i kao čovjek,branio sam boje Inkera iz Zaprešića...znanjem i talentom sam oskakao od vršnjaka i suigrača,al to nije bit teme..
početkom petog mjeseca te 90.-te godine,uvidjevši da mračne sile najavljuju napad na domovinu Hrvatsku,prijavio sam se u najboljoj namjeri i da se tako izrazim,stavio mandat odnosno sebe na raspolaganje domovini.kako sam u vojsci koju sam služio u Smederevu radio kao pozadinac,razvlačio žice,svirao momcima i uveseljavao ih tamburicom,nisam se susretao s toplim i hladnim oružjem.stoga sam zaključio da je bolje da se uhvatim šmrka i jakog mlaza iz mobilne cisterne na kotačima.prijavio sam se 03.05.1990. u vatrogasno društvo "J.J. Zmaj" iz Zaprešića i kazao im da znam posao,da sam ko tinejđer prao Gruđanske pločnike ako je trebalo i suhom krpom,zalijevao ih vodom iz kante jer tada cisterni s vodom kod nas nije bilo.rekao sam tadašnjem upravitelju društva Bori Skafanderu da mi treba svega par dana obuke sa šmrkom i jakim mlazom i da mogu u vatru odmah il po potrebi.Boro mi je rekao da gori svakodnevno i da ću dobiti poziv na vrijeme ukoliko me zatrebaju.odvratio sam vatrogasnim pozdravom s obje ruke stisnutim šakama na sljepoočnicu i uputio se na trening..
13.05.1990. oko pola dva u noći dolazi mi pred kuću crveni fićo.Bobi,moje pseto štakoraško bez rodovnika,nije puštalo u dvorište nikog,kamoli osoblje u vatrogasnoj manduri,već je glasno lajao sve dok ga nisam umirio laganim udarcem motkom po repu.zacijukavši,uputio se prema kućici,a ja prema kapiji gdje su me čekala dva momka iz društva koje sam upoznao na obuci.kaže jedan,Mile mu je ime bilo,da se sutra u 10 pojavim pred stadionom,da je derbi i da mijenjam vozača koji ima šarlah.govorim kako sam položio vozački samo za motor,da su mi kamioni i cisterne strana tijela.Mile kaže da je to isti bog,samo što sjediš u kabini i još imaš i radio.napomene da će se platit i tu pristanem na sve...
odspavao sam tih par sati i bio na vrijeme pred stadionom.nas dvadeset poredali su u vrstu i prozivali po imenu.izvjesni Mato išao je od jednog do drugog i higijenskom vatom provjeravao jesmo li obrijani.zastao je kod mene jer mi je na licu kad je potegao vatu ostalo par mucica.pita me da dal sam upoznao žilet.mislim si,radi se o trik pitanju pa mu odgovaram da jesam,al da nisam ovisnik zamijenivši krivo riječ sa igrom rulet koju sam ponekad igrao.Mato naravno krivo shvati omašku i odvali mi šamarčinu,a tako i tu bradavicu za koju se uhvatila vata.zastenjem i posegnem za džepom iz kojeg izvadim ubrus i obrišem krv sa lica."ti si neki zajebant Jurčiću,ovo ovde vonja na sukob sveopštih razmera i nama je u interesu da ga koliko je u našoj moći ugušimo,a kako?".i onda u sav glas grakne cijela vrsta:"vodom druže kapetane".tako je momci,uzvraća Mato i podijeli nam svima po paket CSO-a.upitam kolegu do sebe da dal su to cokule u kutiji,jel ako jesu da ih ja ne bi navlačio na noge,da bi rađe vozio u startasicama koje su ugodnije.kolega me umiri riječima kako se radi o hrani i tada nastupa voljno koje je trajalo do 5 sati.
bili smo stacionarini ispod zapadne tribine i pratili razvoj situacije.komešanje na tribinama vidjelo se iz aviona.nama su kazali da gledamo samo lijevo i pratimo razvoj situacije na sjevernoj tribini koja je kao opasna za sigurnost cijele nacije.kao Hrvat sam bio manjina u postrojbi i zabrinuo sam se šta ako moji udare na mene,kako da zaljevam svoga brata.i kad je probilo ogradu i uletilo na teren sa strane,stiglo je naređenje da izvedemo konje iz štale.osvrnem se oko sebe i vidim da nema ni konja ni štala i tek tada shvatim da se radi o lozinki napada.krenuli smo žestoko sa tri vozila,ja drugi po redu.zadatak je bio da se ošuri svakog ko krene prema terenu.kako sam bio vozač slabije kvalitete,nikako nisam mogao ubaciti u drugu brzinu,tako da sam "zaklao" kamion u visini gostujuće klupe s pričuvnim igračima.kamion je stao,a u meni se javi onaj Hrvat i kaže mi:"bježi,dezertiraj".izlazim iz kamiona,vidi me Mato kapetan i zadere se:"stoko dezerterska,u vozilo,u vozilo" i započne sa kanonadom prema meni i to s bombama što je napravio od kurtona i pola litre vode.sav mokar nekako izletim iz obruča i priključim se momcima u spitkama sa sjeverne tribine.odnekud sam izvukao motku za skok u vis i zaletio se prema vozilu što je nadiralo prema sjevernoj tribini i otud ona snimka heroja što je zaustavio vatrogasce na atletskoj stazi...drugi dan sam priveden i ispitan u milicijskoj stanici u Zaprešiću.pošto sam priznao bijeg pod punom sviješću,odgulio sam dvije godine u Glini u zatvoru...
[uredio abidal anebi - 14. svibnja 2015. u 09:13]