Što se stadiona tiče, tu nema prostora za optimizam. Maksimir je već dva desetljeća idealan target za predizborne kampanje. Doduše, ovdje se ne ide toliko daleko da se pred kamerama zabije prva lopata u zemlju, a već sutradan gradilište postane pustinja, ali činjenica je kako su svima puna usta nacionalnog stadiona sve dok izbori ne završe.

No, kod navijača bi moglo biti pomaka. Barem se tako može zaključiti prema pričama gradskih špelunki, koje sugeriraju da su odmetnuti navijači i klub napravili cijeli niz sastanaka na kojima se dogovara modalitet njihova povratka na tribinu. Zoran Mamić je otišao iz kluba, Zdravko se povukao iz operative, opterećen je sudskim procesima i nogomet mu je skliznuo s liste prioriteta. Nadalje, u klub je za trenera stigla istinska legenda Dinama, a pokraj njega je dobri vojak Majo Vlak koji je odan klubu već četiri desetljeća. Dakle, neki osnovni preduvjeti za povratak navijača su ispunjeni, a to se nametnulo kao prioritet za klub.

Igrači ne zaslužuju biti građani drugog reda koji nikada neće spoznati svoju pravu vrijednost bez huka navijača i njihove bezuvjetne podrške. Pa, zar nije sramota da Marko Pjaca kao najveći trenutak svoje karijere u Dinamu opisuje ovacije dvije tisuće navijača protiv Lokomotive? Trebalo ih je biti barem deset puta više.

Prošli petak činilo se da su dvije strane došle na milimetar do konačnog dogovora. Dinamo je bio spreman na razgovor o svim navijačkim temama dok su se BBB-i obvezali da njihova podrška neće prelaziti granice dopuštenog. No, onda se umiješala - politika i sve je palo u vodu.

- Sve je bilo praktički gotovo. U petak su navijači u bojkotu stigli na dogovor u klub sa Svetinom i Antolićem, dok su dan ili dva kasnije trebali održati svoj sastanak u jednom lovačkom domu u Čučerju. Klima je bila pozitivna i uvjeren sam da bi to završilo odlukom o povratku. No, s njima je u Maksimir na razgovor došao čovjek koji je usko povezan s jednom političkom opcijom. Počeo je inzistirati na nekim stvarima, i tu se sve raspalo - priča nam jedan insajder iz navijačkog miljea.

Ne govori o kome je riječ, tek dodaje kako dotična osoba ima određeni navijački background, ali ni približno za legitimitet da drži miting na tom sastanku. Još kada su ljudi iz kluba shvatili da je riječ o čovjeku koji je na posljednjim izborima peglao imidž političarima, povukli su se...

Na koncu sastanak u Čučerju nije održan. Neki viđeniji BBB-i otišli su u Beč na utakmicu Rapida i Chelseaja s kojom su Austrijanci otvorili novi stadion.
- O toj temi možemo pričati isključivo s navijačima, a ne preko medija - otpilio nas je Krešo Antolić.

Slično su nam poručili i oni sami kada smo okrenuli nekoliko brojeva viđenijih osoba navijačkog miljea.
- Povratak je opcija, ali ne po svaku cijenu. Čekamo da klub ispuni neke uvjete i pokažu dobru volju - sukus je njihovih poruka.

O konkretnim detaljima nisu htjeli, ali saznajemo kako su u pitanju “crne liste” i ideja o izboru vodstva kluba po načelu jedan član - jedan glas. I dok bi se oko prve stvari dalo napraviti kompromis, bojimo se da za ovu drugu nema nikakve šanse. Iako je takav princip izbora najčišći oblik demokracije, iskustva iz regije sugeriraju dosta manjkavosti. Osim toga, iako je izbor jedan član - jedan glas predviđen u Zakonu, on nije ultimativan i ne obavezuje Dinamo da ga provede.

Obje strane su u pat-poziciji, ali otvorene za razgovore. Možda će im pomoći treća inicijativa. Riječ je o grupi navijača Dinama, među njima ima osnivača BBB-a, ali i onih koji su iznijeli teret borbe za povrat imena. Oni su spremni biti posrednici u dogovoru, sve za povratak navijača tamo gdje im je i mjesto: na sjever Maksimira.