Mnogi sportaši, sportski djelatnici, novinari i drugi javni djelatnici opraštaju se od Tomislava Židaka, velikana hrvatskog novinarstva, koji je preminuo u 65. godini nakon duge i teške bolesti.
Donosimo još neke od reakcija i sjećanja.
Robert Prosinečki
Nemoj to ni ponavljati, ubilo me... Ja sam s Tomom bio strašno vezan, bili smo u Parizu zajedno, zajebavali se, pričali o nogometu, životu. Zvao me bio prije par tjedana da napravimo zadnji intervju, a ja sam mu odgovorio ‘Tomo, ne seri!’. Ne, nemoj se ljutiti, ali potrgalo me ovo, ubilo, ne mogu o tome ni misliti a kamo li govoriti. Gotov sam.
Zdravko Reić, sportski novinar
Bio je novinarčina. Katkad je bio opor, surov u nekim situacijama, ali često je bio u pravu. Na našim prostorima takvih sportskih novinara nije bio, Tomica je bio jedinstven.
Zorislav Srebrić
Nakon dva dana koliko nisam bio kod njega, taman sam uzeo kaput i krenuo prema automobilu, kada me sasjekla vijest... Tomislav Židak bio je više od novinara, on je bio čovjek koji je zauvijek zadužio hrvatski sport, posebice nogomet, i nije fraza, ali on zaista nikada neće umrijeti. Ovom prilikom izražavam duboku sućut njegovoj obitelji, u ime sebe, Saveza, hrvatskog nogometa i sporta, jer to je Tomo zaslužio. Često smo igrali tenis, raspravljali o sportu, nogometu posebice, i drago mi je što sam bio dio njegova života i stvaralaštva koje će nastaviti živjeti. Hvala ti, dragi Tomislave, na svemu...
Marko Mlinarić
Sjećam se svakog detalja, ljubavi i strasti, života koji je posvetio Dinamu. Ovo je jedan od najtežih dana za naš klub, jer napustio nas je čovjek kojeg sam obožavao. Pamtit ću ga po njegovom stilu, osebujnosti, njegovoj rečenici koja je bila iznimna. Bio je najbolji novinar, ali bio je i čovjek koji je utkan u naša srca. Tomo, falit ćeš...
Andrej Plenković
Obogatio je hrvatsko novinarstvo brojnim tekstovima prožetim znanjem i ljubavlju prema sportu. Bio je uzor mnogim mladim novinarima i zaljubljenicima u sport te će nedostajati svima koji su pratili njegov dugogodišnji plodonosan rad. Odlaskom gospodina Židaka, Hrvatska je izgubila velikog i istaknutog novinara, urednika i kolumnista, kojem smo neizmjerno zahvalni na svemu što je učinio za hrvatsko sportsko novinarstvo. (iz brzojava sućuti obitelji Tomislava Židaka)
Darko Kolombo, prvi Židakov urednik u Jutarnjem listu
Tomica je sam sebe stvorio. Bio je biser hrvatskog novinarstva. Drago mi je da sam u jednom trenutku radio zajedno s njim.
Zlatko Škorić
Radi se o gubitku ne samo za novinarstvo, već za cjelokupni hrvatski sport. Premda je u svojim beskompromisnim kolumnama, u kojima nikoga nije štedio, izgradio svoj svijet prepun Dinama, on je i u drugim sferama sporta pokazao svoju stručnost i stav.
Romana Eibl, sportska novinarka i urednica
Bio mi je kao dio obitelji. Tako nas je sve prihvaćao, i mlade i stare novinare. Jako me potreslo. Rijetko se sreće takva predanost. Živio je sa svojim tekstovima, temama, utakmicama. Jednu uzbudljivu sportsku epohu učinio je još uzbudljivijom. U njegovim metaforama bilo je trijumfa, poraza, veselja, izdaje... Bio je ubojiti novinar, ali pravičan. Najžešći kritičar Dinama, ali i najveći navijač. Simbolično je otišao na veliki četvrtak, nedostaje jedan Židak da ga isprati velikim riječima.
Ado Kožul, bivši sportski novinar
Bili smo kolege, radili smo zajedno, kasnije bili na ‘suprotnim’ stranama, on je ostao u novinarstvu, a ja sam otišao u Dinamo. Ali nikada nije mogla izblijedjeti moja slika o silno talentiranom novinaru, zajebantu, tvrdoglavoj mazgi koja nas je sve oduševljavala. Bio je i ostao Tomo, unikatni i neponovljivi primjerak kojega smo svi mi koji smo imali čast poznavati ga - cijenili i obožavali. Živio, naš Tomo.
Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba
S velikom tugom sam primio vijest o odlasku našeg Tomislava Židaka, legende hrvatskog sportskog novinarstva, cijenjenog komentatora i dobitnika brojnih priznanja uključujući i dvostruko proglašenje za sportskog novinara godine. Zahvaljujući svojoj odanosti sportu i novinarskom profesionalizmu, zanimljivom, britkom i duhovitom pisanju, čak i iz bolničkog kreveta, svima nama, njegovim vjernim čitateljima, ostaje u neizbrisivom sjećanju. Odlazi veliko sportsko pero, čovjek iznimne osobnosti, novinar koji trajno ostaje dio povijesti zagrebačkog i hrvatskog sporta i sportskog novinarstva. (iz brzojava sućuti obitelji Tomislava Židaka)
Dražen Ladić
Bio je početak i kraj, autoritet svake rasprave o nogometu. Bio je i ostao čovjek iza čijeg teksta nema daljnjih komentara. Rasli smo zajedno kroz Dinamo, ja kao poletarac, a on kao novinar, i u tome dobu upoznao sam silno duhovitog i stručnog čovjeka koji će mi silno nedostajati. Premda kao da je gubio entuzijazam gubitkom ovog svog Dinama, njegove rečenice, humor i stav ostat će prapočetak hrvatskog novinarstva.
Branko Gračanin
Imao sam čast nazivati se njegovim prijateljem, imao sam čast sjediti s njim i razgovarati o životu, nogometu, našem Dinamu. Imao sam čast sjediti s njim satima i premda bi vrijeme prošlo u hipu, uvijek sam iščekivao još. Osjećam se nikako, baš kao što se osjećaju svi pravi dinamovci. Izgubili smo jednog od nas....
Mario Zorko, glavni urednik Sportskih novosti
Židak je u svakoj redakciji uvijek bio “prvi strijelac”, glavni igrač bez kojeg momčad ne može, a trener zna da nema zamjenu za njega. Pravi Ibrahimović ili Ronaldo i Messi sportskog novinarstva, igračina koji obilježava jednu eru. Tako su i ere u Sportskim novostima podijeljene na “Židakovu eru” i onu poslije njega. Ono što je još važnije od toga što je bio vrhunski novinar s karizmom, Žile je bio dobar čovjek. Nesebično je svoju ljubav za sportom i pisanjem prenio na generacije mladih. Zahvalni smo mu što nas je sve “zarazio” svojom strašću za novinrstvom i svakoga dana pokazivao kako je to živjeti za svoju vijest, svoj tekst, svoje novine...
Drago Sopta, sportski fotoreporter
Tomo mi je bio kao drugi otac, on je, uostalom, najzaslužniji što sam se počeo baviti novinarstvom. Proveli smo duge sate na zajedničkim putovanjima, kad sam čuo tužnu vijest sjetio sam se mnogih naših dragih uspomena, jer smo zaista prošli puno toga zajedno. Nedostajat će mi njegov poseban smisao za humor i tekstovi koje sam uvijek rado čitao.
Stjepan Lamza
Gledam, čitam, slušam, a opet čekam da me nazove i kaže da je to glupa šala. Otišao je moj prijatelj, otišao je čovjek koji je bio više od novinarstva, on je bio život, on je bio Dinamo. Žalujem, i pitam se je l’ moguće da je otišao čovjek s kojim sam njegovao odnos koji me ispunjavao i činio živim. Tomislav Židak bio je, i ostat će, moj i Dinamov kozmos.
Zvonimir Boban
Osjećaj da sam izgubio jedan bitan i poseban dio mog nogometnog puta žalosti i zove moje nogometno vrijeme. Vjerujem da i svi ostali iz hrvatske nogometne obitelji osjećaju isto. I kolege novinari, treneri, igrači, kibici... Baš svi. Nedostajat će iznimna lakoća njegova pisanja, koje je odredilo mnoge klince koji su sada već sjajni novinari, ali ipak, “židakovštini” se nitko približio nije. Osobno sam imao težak odnos s Tomom. Pun uspona i padova, ali na neki način pun (mnogo puta) prešućena poštovanja. Od prvog dana moje karijere, zajedno s još jednim nogonovinarskim boemom, Ivanom Topićem, pratio me, hvalio, kudio, dizao u nebesa, a ponekad - i spustio u blato. Kakva god, i to su bila odrastanja...
Ostaje mi plavo njegovih pisanja, ostaje nogomet ispisan drugačijom riječju. Tominom riječju.
