Predsjednik kluba Ivica Perković, zajedno s trojicom najužih suradnika, Milanom Štefancem, Antom Todorićem i Josipom Horvatom Čingačem, tvrdi da će Dragovoljcu osigurati miran prvoligaški život.
- Nemamo glavnog sponzora, nas četvorica vodimo financijsku politiku i svatko pronalazi sponzore. Pred potpisivanjem smo 2-3 nova ugovora, očekujemo da će nam za sezonu trebati 6-7 milijuna kuna. Računamo da ćemo od sponzora dobiti oko 60 posto novca, a ostalo od ulaznica, TV prava – kaže Perković.
Imamo 380 članova
Hrvatski dragovoljac ima 380 registriranih članova, a pristaša jako puno. No, strahuje li da bi klub iz Sigeta mogao imati najslabiji posjet u ligi 10?
– Ne vjerujemo u to, jer bili smo najbolje posjećeni klub u 2. HNL, ne znam čemu taj pesimizam.
Imat ćete više navijača od lokosa?
– To nije za usporedbu, pomalo vam je neozbiljno pitanje, pa mi smo ipak Dragovoljac! Uz Dinamo i Hajduk jedini nacionalni klub. Ako stvorimo uvjete u Sigetu, imat ćemo bar 70-postotnu popunjenost stadiona od 2600 mjesta.
Tko je politički pokrovitelj HD-a?
– Član sam HDZ-a, naša je opcija desna i to ne krijemo, i sve stranke koje su na toj strani su naše.
Upravni odbor Dragovoljca uglavnom čine hrvatski branitelji?
– Osamdeset posto upravnog odbora čine branitelji. Ja imam čin bojnika HV-a. Uključen sam u postrojbe u lipnju 1991., prvi put ranjen sam u Vukovaru 5. listopada, a drugi put na Kričkim brdima kod Novske 11. prosinca 1991., isti dan kao i Ante Gotovina, u istoj akciji. Dobio sam osam metaka, a spašen sam zahvaljujući požrtvovnosti mojih vojnika, iako je malo tko vjerovao da ću preživjeti. Osamdesetpostotni sam invalid, imam metak u kralježnici.
Je li Dragovoljac prvoligaš zbog raskola između Mamića i Laljka?
– Ne vjerujem u to ni 0,1 posto.
Jeste li u paktu s Mamićem protiv Hajduka?
– Od Mamića nisam tražio ništa, ni pomoć, ni intervenciju, nikakvoga pakta nema, niti smo Dinamova filijala. Iako, posljednjih godina, kad god je Dragovoljcu nešto trebalo, mogli smo se obratiti Mamiću i Barišiću. To su naši sportski prijatelji i ništa više.
Dragovoljac nema stranih igrača?
– Dragovoljcu trebaju svi kvalitetni igrači. Imali smo Ukrajinca, Brazilce, Rusa, a sada uglavnom imamo Hrvate, dečke iz naše škole. Želimo animirati i naše bivše igrače da se vrate i uključe u stvaranje Dragovoljca kao stabilnoga hrvatskog prvoligaša. Uzdamo se i u pomoć grada i Milana Bandića u poboljšanju infrastrukture. Mi smo među prvima imali umjetnu travu, prije 10 godina, a ona je sada dotrajala, iziskuje promjenu kako bismo se po uvjetima približili drugim klubovima u Zagrebu koji imaju bolje trenažne uvjete. Mislim da bi i HNS trebao prepoznati Hrvatski dragovoljac i okruženje u kojem se nalazi, ovdje ima prostora da se napravi kamp koji bi služio i reprezentaciji.
Bazinin veliki uspjeh
Tko je za vas najveći igrač Dragovoljca u povijesti?
– Blaž Slišković ostavio je najveći trag, i kao čovjek i kao igrač, dok se Robert Prosinečki, igračka i trenerska veličina, nije dugo zadržao u klubu. O Predragu i Goranu Juriću ne treba trošiti riječi, a možda je najveći uspon napravio Mario Bazina koji je u Austriji bio igrač godine.
Najveći trener?
– Posebno su me se dojmili Mile Petković i Rajko Magić, treneri koje bih uvijek želio imati. Od mlađih Mladina, studiozno prilazi poslu, na njega treba računati u budućnosti.
Puno ste trenera smijenili, nemate baš strpljenja s njima?
– Takva je priroda posla. Ne kažem da znam puno o nogometu, ali znam dovoljno s obzirom na to da sam bio savezni sudac, igrao sam nogomet, promatrao rad trenera, a bili su tu Lončarević, Tucak, Šušak... Kad vidim da se treneri opuštaju, reagiram. Tražim i rezultat i rad.
Jeste li zadovoljni Ganjtom?
– On još ima prostora. Postigao je povijesni rezultat, ima veliku želju za dokazivanjem...
Himna kluba ostaje "Crni, crni, jen', dva u"?
– Imamo novu koju pjeva Niko Bete, a ova spomenuta stara, koju je izvodio Ivo Fabijan, ide u modernizaciju. Obrađuje je Siniša Vuco, a izvodit će je zajedno s jednom opernom pjevačicom.