Evo najnovije povijesti pulskog nogometa, ako hočeš od samog početka mogu i to izvući...
Gradske vlasti odlučile su 1952. godine da najkvalitetniji klub grada bude NK Uljanik. Taj je klub već 1954. godine, predvođen trenerom Egidiom Martinovićem, izborio mjesto u Republičkoj ligi. Godine 1961. u kvalifikacijama protiv Maribora Uljanik ne uspijeva izboriti Drugu ligu pa 1. kolovoza dolazi do nove fuzije NK Uljanika i NK Pule te nastaje NK Istra. Prvi predsjednik bio je Mijo Pikunić, a potpredsjednik Edo Girardi. Već je te godine kao prvoplasirana ekipa u regionalnoj ligi Istra izborila Drugu ligu u odlučujućoj utakmici u Zadru, gdje je izjednačujući gol postigao Elio Premate. Trener Istre bio je bivši igrač Hajduka Ozren Nedoklan.
Vrijedi spomenuti sastav koji je u Zadru izborio Drugu ligu: Radošević, Stipčić, Malivuković, Valenčić, Giljanović, Antonelić, Bezjak, Premate, Štemberga (Ibriks), Drozina, Stojanović.
U Puli se još pamti njihov doček, kad je autobus s igračima koji su se vraćali iz Zadra zaustavljen na Punti, a oduševljeni navijači na rukama su ih nosili do Giardina.
U Drugoj ligi Istra ostaje do 1967. godine, kada zbog financijskih problema i krize rukovođenja zauzima pretposljednje mjesto. Stanje pulskog nogometa toga vremena najbolje ilustrira citat iz intervjua Roberta Matteonija s Eliom Premateom:
»Došao je tada Luka Belić k nama u svlačionicu. Kao mlad kadar dobio je nalog Komiteta da prenese gorku, vječnu istinu pulskog sporta: više nema novca, tko hoće igrati neka igra, tko neće može ići…«
Klub tada napušta većina igrača i tada pulska nogometna legenda Aldo Drosina preuzima vođenje ekipe sastavljene uglavnom od bivših juniora NK Tehnomont koje je vodio šjor Tonči Blašković.
Na prvi uspjeh trebalo je čekati nekoliko godina. U kvalifikacijskim susretima s Radnikom iz Velike Gorice u srpnju 1971. Istra uspijeva izboriti natjecanje u Drugoj ligi, no u njoj se zadržala tek dvije sezone. Teško stanje u klubu oslikava jedna zanimljivost - desetak je nogometnih zanesenjaka prikupljalo sredstva potrebna za put u Varaždin.
Sredinom sedamdesetih godina posrnuli klub preuzima nova Uprava predvođena Željkom Žmakom i Burhanom Kruševljaninom, koja dovitljivošću – uvođenjem klupske tombole – omogućava stabilniju financijsku situaciju. Već 1979. godine dobro stanje u klubu rezultira ponovnim ulaskom Istre u Drugu ligu nakon dvije kvalifikacijske utakmice s BSK-om iz Slavonskog Broda. Ekipi je nagrada za postignuti uspjeh bila turneja po SAD-u, kad su bili gosti istarskih iseljenika. Nažalost, u Drugoj ligi zadržali su se tek jednu sezonu.
Godine 1992., raspadom bivše države, NK Istra dekretom dobiva status prvoligaša, no konstanta mu je nedostatak financijskih sredstava, što je i razlogom da se ne može duže zadržati u višem natjecateljskom rangu.
Prve godine ovog stoljeća obilježava suparništvo s gradskim rivalom NK Uljanikom, koji 2003. godine ulaskom u finale Kupa pod vodstvom trenera Elvisa Scorije postiže najveći uspjeh poslijeratnog pulskog i istarskog nogometa te preuzima ulogu vodećeg kluba u gradu. Te sezone klub mijenja ime u NK Pula 1856 i pod vodstvom trenera Igora Pamića u kvalifikacijama s NK Međimurjem uspijeva izboriti prvoligaški status.
Ni česte promjene imena i sponzora u idućim godinama ne uspijevaju stabilizirati najkvalitetniji pulski nogometni klub. Razumljive su nade ljubitelja nogometa u Puli da će završetak izgradnje nogometnog stadiona omogućiti uspjehe njihovih ljubimaca u dužem razdoblju.